Održan okrugli stol Foruma žena SDP-a
Socijaldemokratski Forum žena SDP-a Hrvatske je danas organizirao virtualni okrugli stol pod nazivom „Pandemija nasilja“. Na okruglom stolu se govorilo o pojavnosti nasilja u obitelji u razdoblju COVID-19 pandemije, sustavu zaštite žena žrtava nasilja te načinu na koji u ovo vrijeme funkcionira rad sigurnih kuća. Sudionici okruglog stola su bili Maja Sporiš, predsjednica Socijaldemokratskog Foruma žena SDP-a Hrvatske, dr. sc. Maja Mamula, psihologinja i koordinatorica Ženske sobe – Centra za seksualna prava iz Zagreba, Anamarija Matanović, koordinatorica projekata udruge Brod, udruge koja vodi savjetovalište i sklonište za žene žrtve nasilja iz Slavonskog Broda te prof. prim. dr. sc. Branko Kolarić, dr. med. spec epidemiolog sa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
„Forum žena je organizirao ovaj okrugli stol jer smo svjesne da je porast obiteljskog nasilja vrlo predvidiva posljedica svih kriznih situacija, pa i ove vezane uz pandemiju koronavirusa. Kućna izolacija nije jedini razlog zbog kojeg raste nasilje. Naime, stres je u društvu podignut na izrazito visoku razinu – brojni ljudi su dobili ili očekuju otkaze, ili rade od kuće, a za to nemaju uvjete ili je kućni budžet splasnuo. Pristup skrbi za žrtve nasilja u ovim okolnostima traži pojačanu skrb, širenje kapaciteta, to između ostalog i Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog Parlamenta traži od država članica. Neke zemlje su se odlučile na veće i dodatno izdvajanje sredstava, Hrvatska nije među tim zemljama. Već spomenuti Odbor za prava žena Europskog parlamenta je upozorio na to da je u zemljama članicama EU za trećinu porastao broj slučajeva nasilja u obitelji. Ako govorimo o hrvatskim iskustvima, Savjetovalište udruge B.a.b.e. je objavilo da ima za četvrtinu više pritužbi na različite oblike obiteljskog nasilja, dok neka druga savjetovališta kažu da njihovi telefoni uglavnom šute i pretpostavljaju da je to zbog toga što se žrtva ne može osamiti od nasilnika i prijaviti nasilje. Ista savjetovališta očekuju ekspanziju prijava u narednom razdoblju“ rekla je uvodno Sporiš i napomenula da službeni podatci Ministarstva unutarnjih poslova ne ukazuju na povećan broj prijava.
Sporiš je istaknula i primjere nekoliko europskih zemalja za efikasniju borbu protiv nasilja nad ženama za vrijeme pandemije. Primjerice, Francuska plaća hotelski smještaj za žrtve obiteljskog nasilja i otvara dodatne savjetničke centre. Također, Španjolska i Francuska su započele kampanju prijave nasilja u lokalnim ljekarnama, Italija je razvila posebnu aplikaciju za prijavu nasilja, a Njemačka je poboljšala organizaciju i izdvaja više sredstava za skrb o žrtvama. Hrvatska nudi dosadašnje standardne mjere za prijavu obiteljskog nasilja, upute koje su otišle na teren institucijama i centrima za socijalnu skrb čine se preopćenite, protokola za postupanje nema, dodatne mjere nisu propisane, a dodatna sredstva se nisu izdvojila.
„Na godišnjoj razini Ministarstva nadležnog za socijalnu politiku i obitelj, za rad sigurnih kuća i smještaj žena žrtava nasilja utrošeno je nešto više od sedam milijuna i sedamsto tisuća kuna. Mali je to iznos, osobito u vrijeme pandemije i osobito imajući na umu 43 milijuna kuna koje je Vlada dodijelila bolnici u Mostaru“ napomenula je Sporiš.
„Sada se ne javljaju žene koje su u procesu razmišljanja ili kojima je potrebno savjetovanje treba li prijaviti nasilje, nego se javljaju vezano za slučajeve koji su ekstremniji i brutalniji i u momentima kada stvarno trebaju pomoć. Što se tiče modela koje nude europske zemlje, oko smještaja u hotelima je važno reći da sklonište nije krov nad glavom, nego puno više od toga, potrebno je osigurati psihološku pomoć i podršku, psihosocijalni rad i pravne savjete. Što se tiče prijave nasilja u ljekarnama, većina slučajeva nasilja u obitelji nije klasična talačka situacija, većina žena ima mogućnost nazvati ili njihova bliska rodbina i susjedi znaju za nasilje te postoji mogućnost da se nazovu nadležne institucije ili organizacije civilnog društva. Osobno smatram da je to scenarij koji ne bi funkcionirao u RH“ komentirala je Mamula mjere određenih europskih zemalja.
Branko Kolarić kao epidemiolog sada poprilično pojačano radi sa ustanovama iz nadležnosti socijalne skrbi i ističe da trenutno situacija prilikom izmještanja žrtve iz kućanstva funkcionira tako da se žrtve, majku zajedno s djecom, smješta u poseban odvojeni prostor na 14 dana te ukoliko se razviju simptomi bolesti se radi testiranje. Ako se simptomi ne pojave nakon 14 dana izolacije, žrtva se smješta u sklonište.
„Od početka pandemije u pravnom savjetovalištu imamo zajedno svega desetak poziva što je izrazito malo u odnosu na uobičajenu situaciju. Pretpostavljamo da se žene odlučuju ne pozivati jer i sudovi rade nekim usporenijim procesom. Što se tiče skloništa, imamo još slobodnog kapaciteta, ali radi karantene se žene ne odlučuju na prijavu nasilja. Žene su prije imale mnogo prepreka kod prijave nasilja, a sad ih tek pogotovo imaju. Naše pretpostavke su da će prijave obiteljskog nasilja eskalirati kad se mjere ublaže ili ukinu“ istaknula je Matanović te dodala da otprije postoje protokoli za postupanje s djecom u slučaju da se žena u skloništu razboli, a oni podrazumijevaju da zaposlenice pričuvaju djecu ili se ostale žene u skloništu organiziraju i pomognu.
„Ova bolest je opasnija po muškarce, teži i smrtni slučajevi su češći kod muškog spola po talijanskim i španjolskim podatcima“ istaknuo je Kolarić i predložio da žene koje primjerice rade u trgovini ili ne rade od kuće češće imaju zamjenu kako bi mogle oprati ruke, odmoriti se i koncentrirati na zaštitu.
„Svako nasilje od strane odrasle osobe koja nije teško psihički bolesna je izabrano nasilje. Zašto da poslije nasilja mi potpuno onemogućimo žrtvi bilo kakav normalan život, izmještamo nju i djecu, umjesto da to riješimo na najjednostavniji mogući način koji nam omogućava zakon, a to je da izmjestimo nasilnika?“ komentirala je Mamula prijedlog Ženske sobe i Doma Duga da se nakon počinjenog nasilja iz kućanstva izmješta počinitelja. „Ako se radi o tipu počinitelja i zlostavljača kojeg se nećemo tako lako riješiti, onda su važna skloništa, ali ne treba reagirati na način da svaku žrtvu izmještamo, nego da iz kućanstva mičemo počinitelje.“
Istaknula je i da svi koji su u lancu zaštite žrtava nasilja moraju djelovati koordinirano te da Žensku sobu državna tijela nisu kontaktirala na temu ovih prijedloga. Također, napomenula je da u Hrvatskoj postoji Nacionalni tim za suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u skladu s Istanbulskom konvencijom kao najviše tijelo koje može izdavati preporuke, reakcije i protokole te je prije nekoliko dana upućen dopis nadležnom ministarstvu da se sazove hitna sjednica Tima kako bi se uputile preporuke prema županijskim timovima i javnosti.
Na okruglom stolu je bilo govora i o financiranju aktivnosti organizacija civilnog društva. Matanović je istaknula kako će oni u Udruzi Brod biti zadovoljni ako financiranje ostane na trenutnoj razini i da ne očekuju povećanje, iako im je teško funkcionirati.
„Osobno me straši to što je prema cijelom nizu organizacija civilnog društva došla informacija od županija ili gradova da će se smanjivati sredstva koja su namijenjena organizacijama civilnog društva. Postoje različite organizacije, ali neke su uz državu servisi i ravnopravni partneri koji nude one usluge koje država nije ponudila. Smanjivanje sredstava bi moglo ugroziti rad organizacija civilnog društva koje pružaju žrtvama nasilja podršku, a samim time i cijeli sustav“ istaknula je Mamula i napomenula da najveći broj skloništa i savjetovališta drže organizacije civilnog društva. Problem je i to što se ne raspisuju natječaji za prijavu projekata što također može ugroziti rad organizacija civilnog društva.
Na okruglom stolu se povelo i pitanje koje organizacije civilnog društva trebaju biti partneri države po pitanju borbe protiv nasilja nad ženama u kontekstu provedbe Istanbulske konvencije.
„Istanbulska konvencija izričito kaže da bi to trebale raditi organizacije civilnog društva koje imaju ekspertizu u tom području, koje su godinama ulagale velike resurse u posebne edukacije. Nije ista stvar da li ćete partnerstvo dati organizaciji koja je 20 godina vodila savjetovalište za žene žrtve nasilja ili nekoj organizaciji koja ne razumije niti rodnu perspektivu niti što je to rodno uvjetovano nasilje“ istkanula je Mamula.
„Ono što nedvojbeno možemo utvrditi je da najave idu prema tome da će se sredstva smanjivati možda već i za vrijeme trajanja pandemije, nažalost ne postoje precizni protokoli kojima se određuje na koji način će žrtva ići na testiranje, a na koji način će biti smještena u sklonište, upute koje su poslane su općenite. Potrebno je uvrstiti rodnu dimenziju u sve analize i rješavanje sadašnje krize. Mora se analizirati kako je kriza utjecala na život žena, a kako na život muškaraca. Bez takvih analiza mi dugoročno nećemo moći kreirati politike kojima bi se saniralo ovo stanje, a da se pritom dodatno ne naruši rodna ravnopravnost u društvu“ zaključila je Sporiš.
SDP Forum žena