POD PRITISKOM NEZAVISNOG SINDIKATA ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA
AKADEMSKOM SINDIKATU posve je jasno da resorni Zakon donesen u listopadu 2022. ima toliko nedostataka i nepravilnosti da pojedini njegovi dijelovi nisu provedivi, a neki potpuno narušavaju sustav visokog obrazovanja i znanosti. Razlog tome je što predlagatelji i autori Zakona, kao i oni koji su mu dali podršku u donošenju, očito nisu imali dovoljno znanja i iskustva u radu u sustavu visokog obrazovanja i znanosti. Štoviše, neki od njih nisu u svojoj karijeri bili zaposleni ni na jednom fakultetu, akademiji ili veleučilištu, a te institucije čine najmanje 80 posto sustava. Jedini dio sustava koji je detaljno analizirao i procijenio da takav Zakon potpuno treba odbaciti, bio je Senat Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom prethodnog rektora. Nažalost, vladajuća politika odbacila je mišljenje najvećeg i najkompetentnijeg dijela sustava visokog obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj te podržala prijedlog nekompetentnih pojedinaca i tako donijela zakon koji čini veliku štetu sustavu visokog obrazovanja i znanosti.
AKADEMSKI SINDIKAT ovdje će istači samo jedan od mnogih dijelova tog Zakona kojim se šteti razvoju Republike Hrvatske, a to je izbacivanje najizvrsnijeg dijela ljudskog potencijala iz proračunski financiranog dijela sustava visokog obrazovanja i znanosti. Ono što je poznato da ta odluka na žalost nije donesena slučajno ili greškom, jer je prethodni Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ipak omogućavao selektivni ostanak najizvrsnijeg i najkreativnijeg ljudskog potencijala u ovom sustavu financiranom iz državnog proračuna. Naime, prethodnici aktualnog ministra shvatili su da Hrvatskoj kao maloj zemlji nedostaju takvi ljudski potencijali koji su tijekom svojih karijera razvijali hrvatsko visoko obrazovanje, znanost, gospodarstvo i društvo u cjelini. To je razumio i bivši ministar u Vladi RH dr. sc. Ivan Malenica, koji je u svom zakonu produljio svim državnim službenicima i namještenicima mogućnost rada u sustavu državnih službi do 67. godine života. I sada se postavlja pitanje kako je moguće da državni službenici i namještenici mogu raditi na „teret“ države do 67. godine, a zaposlenici u javnoj službi u sustavu znanosti i visokog obrazovanja ne mogu. Umjesto da se proširi takva mogućnost na sve zaposlenike u našem sustavu koji često bez njih ne može funkcionirati ukida se i u prethodnome zakonu predviđena takva mogućnost barem za mali i najizvrsniji dio redovitih profesora i znanstvenih savjetnika u trajnom zvanju, među kojima su neki i redoviti članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te ih se tjera u mirovinu sa 65 godina. U životnoj dobi kada su neki među njima vjerojatno i radno sposobniji od onih koji su predložili, napisali i podržali Zakon i koji su tako svjesno diskriminirali zaposlenike u sustavu znanosti i visokom obrazovanju u odnosu na državne službenike i namještenike. Trenutni Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti onemogućio je prije postojeću mogućnost nastavka rada nastavnika i znanstvenika istekom akademske godine kada su napunili 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža na teret proračunskih sredstava, a omogućuje im nastavak rada do 70. godine, ali samo na teret vlastitih sredstava ustanova koje ustanove uglavnom nemaju. Tako se, ne samo neselektivno okončava radni odnos svim zaposlenicima sustava te među njima i nastavnicima i znanstvenicima za koje ponekad ne postoji zamjena, ili ih je malo, već se i omogućava odljev tih kadrova prema privatnim visokim učilištima djelovanjem zakonodavca, stvarajući tako konkurenciju javnom sustavu.
Paradoksalno je da ministar Fuchs ima 71 godinu i još uvijek radi te čak obavlja odgovornu funkciju, a ovim zakonom „tjera“ sveučilišne nastavnike u mirovinu sa 65 godina. Gledajući te činjenice može se zaključiti da ministar nije etičan i da radi loše, jer donošenjem ovakvog zakona svjesno nanosi štetu razvoju visokog obrazovanja, znanosti, gospodarstva i hrvatskog društva u cjelini. Međutim na žalost ministar Fuchs ovu odluku nije donio sam već ju je donio pod pritiskom u pregovorima s Nezavisnim sindikatom visokog obrazovanja i znanosti (NSZVO).
U prvim nacrtima prijedloga ovoga Zakona od strane Ministarstva bila je predviđena mogućnost da se barem najizvrsnijim sveučilišnim nastavnicima i znanstvenicima, ako ispunjavaju posebne kriterije izvrsnosti, može omogućiti ostanak u sustavu na teret državnog proračuna do 67. godine. Međutim NSZVO kao trenutno jedini reprezentativni sindikat u sustavu visokog obrazovanja i znanosti je iskoristio tu priliku i posebice „pritisnuo“ ministra u vezi „tjeranja“ sveučilišnih profesora i znanstvenika u mirovinu sa 65 godina.
Tu činjenicu otkrila je bivša rektorica Sveučilišta u Zadru, prof. dr. sc. Dijana Vican pa je na sjednici Rektorskog zbora Republike Hrvatske 16. lipnja 2023. zamolila predsjednika Malog i Velikog vijeća NSZVO-a prof. dr. sc. Predraga Markovića – citiramo zapisnik sjednice:
…“ pojašnjenje što je Sindikatu bio argument da pri izradi novog Zakona inzistira na prekidu radnog odnosa za zaposlenike koji navrše 65 godina te moli da se taj diskriminacijski element ispravi.“…
Na ovo postavljeno pitanje, prof. dr. sc. Predrag Marković, dana 24. rujna 2023. pismeno je odgovorio svim članicama i članovima Rektorskog zbora. Citiramo:
…“nismo vidjeli niti smisao a niti opravdanost ovakvog prijedloga Ministarstva (čl. 51. ZZDVO-a Prestanak ugovora o radu nastavnika i znanstvenika) s kojim se bez ikakvih kriterija za sve nastavnike i znanstvenike produljuje radni vijek do isteka akademske/kalendarske godine u kojoj su navršili 67 godina života.“…
…“bitan razlog zbog kojega se Sindikat zalagao da se svim znanstvenicima i nastavnicima ne produžuje radni odnos do 67 godine života, leži u činjenici da je upravo NSZVO 2019. godine aktivno i uspješno predvodio inicijativu „67 je previše!“ te bi stoga donekle bilo licemjerno da se sada drugim zakonskim aktima zalaže za drugačiji status dijela svojih zaposlenika čije se plaće financiraju iz državnog proračuna.“…
Činjenica je da NSZVO ne vidi „smisao i opravdanost“ produljenja radnog vijeka ni najizvrsnijih ljudi iz sustava u vrijeme kada cijela Europa zbog starenja populacije pomiče često za sve zaposlenike dob za odlazak u mirovinu i iza 67 godine. NSZVO u tom dopisu čak manipulira činjenicom da je prema tadašnjem prijedlogu novog Zakona produljenje „bez ikakvih kriterija“ pa da zbog toga očito treba potpuno izbaciti mogućnost produljenja što se na žalost i dogodilo. Umjesto da Ministarstvu kao reprezentativan sindikat zbog poremećaja na tržištu rada konstruktivno naglasi potrebu proširenja mogućnosti produljenja za sve zaposlenike u našem sustavu (kako se učinilo za državne službenike i namještenike) jer bez mnogih sustav ne može funkcionirati, svojim djelovanjem vraća naš sustav desetljeće unatrag. Prešućujući činjenicu da su već prema dotadašnjim propisima postojali dodatni kriteriji izvrsnosti da bi se moglo uopće uči u razmatranje zahtjeva za produljenje rada. Također navodi da se 2019. godine NSZVO borio da se ne produžuje radni odnos do 67, također namjerno izostavljajući ključnu činjenicu da sada to ne bi bila obveza već samo mogućnost vezana za želje i potrebe radnika i poslodavca.
U ovih pet godina od 2019. do danas dogodile su se ogromne promjene u broju stanovništva te ako je tada možda bilo djelomično i razumljivo da stariji trebaju otići u mirovinu da bi napravili mjesto mladima sada se situacija kod nas ali i u Europi dramatično promijenila. Nestašica radne snage postaje općenito gorući problem a s uvozom radne snage to nipošto nije moguće nadoknaditi u našem sustavu. Hrvatska kao mala zemlja nema taj luksuz da se odriče i jednog jedinog čovjeka koji još može pridonijeti njenom razvoju. Stavljajući se kao kvazi zaštitnik našeg sustava NSZVO dovodi na žalost do njegovog urušavanja jer ga kadrovski dvostruko devastira. Tjerajući starije i ne stvarajući uvjete za dolazak mladih. Očito se NSZVO ne pita tko će održavati sustav gdje sve manje mladih ljudi koji završe fakultete žele ostati u sustavu znanosti i visokog obrazovanja a i ako dođu tko će im prenijeti znanja koja se sigurno ne mogu naučiti preko noći. NSZVO umjesto da usmjeri svu svoju energiju u borbu za poboljšavanje uvjeta u sustavu i smanjenje restriktivne kadrovske politike zapošljavanja kako bi mladi došli u sustav, te da proširi mogućnost ostanka na sve zaposlenike našeg sustava kako je omogućeno državnim službenicima i namještenicima ali i pridonese donošenju pravičnih kriterija za takav ostanak, on ruši do sada predviđenu ograničenu i kontroliranu mogućnost i tjera u mirovinu postojeće nastavnike i znanstvenike.
AKADEMSKI SINDIKAT je svjestan da sustav produljenja radnog odnosa treba detaljno urediti i striktno pravično provoditi kako bi se spriječile potencijalne opasnosti da ostanak starijih ne koči dolazak i napredovanje mladih i da su tu neki put u praksi vjerojatno postojale i anomalije. Međutim takve moguće anomalije se trebaju sprječavati a ne „s prljavom vodom izbaciti i dijete“. U uređenom sustavi i mladi i stari imaju važnu ulogu i u sinergiji postižu najbolje rezultate. Država kao osnivač javnih ustanova u našem sustavu može lako propisati da vremenski ograničen ostanak određenog zaposlenika zbog posebnih potreba rada nakon 65 godina života ne sprječava raspisivanje natječaja za nove ljude i nužnu kadrovsku obnovu koja mora nastupiti.
Budući da u našoj maloj zemlji nemamo beskonačni broj potrebnih kadrova i kako se ni premijer u svojoj nadležnosti ne odriče ljudi neovisno o njihovoj dobi, tako bi trebalo biti i u našem sustavu.
Ovakva politika NSZVO-a bila je još jedan od razlog za osnivanje Akademskog sindikata, jer su njegovi utemeljitelji shvatili da nakon donošenja loših zakona u sustavu visokog obrazovanja i znanosti u sustavu nema više organizacije koja će u narednom razdoblju štititi sustav i njegove zaposlenike i institucije te pomoći njegovom razvoju.
AKADEMSKI SINDIKAT vidi kao put sprječavanja urušavanja sustava visokog obrazovanja i znanosti, kao nužnog uvjeta razvoja hrvatskog društva u:
- svojevoljnom odlasku ministra Fuchsa u mirovinu, kao njegovog moralnog čina i „primjera dobre prakse“. Iako je državni dužnosnik i njegov radni odnos je reguliran po posebnom zakonu gdje se prirodno ne spominju godine, budući da već ima 71 godinu kao prvi čovjek sustava znanosti i obrazovanja i ministar (latinska riječ minister ‘sluga, poslužitelj, pomoćnik’ znači ‘malen u odnosu na druge’), trebao bi na svom primjeru poduprijeti svoju tezu da su baš svi nakon 65 godina života zamjenjivi i nema više potrebe za njihovim nastavkom radom.
- izradi novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji će stvoriti preduvjete za unaprjeđenje sustava;
- ulasku Akademskog sindikata u kategoriju reprezentativnih sindikata.
AKADEMSKI SINDIKAT, da bi u tome uspio, poziva sve zaposlenike sustava da mu se pridruže i učlane u što većem broju, kako bi kao reprezentativni sindikat dodatno utjecao na događanja u sustavu visokog obrazovanja i znanosti, posebice da vrati svim zaposlenicima ugled i osigura im mjesečna primanja i standard europskih građana. Sva ostala naša mišljenja i stavove možete pogledati na našoj web-stranici: https://akademskisindikat.hr/.
(Akademski sindikat)
