Siniša Glavašević postao je simbol stradanja Vukovara. Dok je grad bio u okruženju, njegov je glas bio glas Vukovaraca i Vukovara koji se probijao uz zvuk granata. Nakon pada grada odveden je iz vukovarske bolnice, a kasnije je otkriveno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari.
Jedna od najupečatljivijih ličnosti Domovinskog rata bio je reporter, novinar i pisac Siniša Glavašević koji je ubijen u Vukovaru. Simbol je stradanja toga grada koji je prije 32 godine pao u ruke agresora.
Na tamošnjem radiju zaposlio se najprije kao spiker, a za vrijeme rata bio je urednik i ratni izvjestitelj. Dok je grad heroj bio u okruženju, glas ovog novinara bio je glas Vukovaraca i Vukovara koji se probijao kroz zvuk granata.
Glavaševića je ranila krhotina granate 4. studenog 1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće. Posljednje izvješće poslao je iz vukovarske bolnice tog kobnog 18. studenog navečer, na dan pada Vukovara. Dan kasnije odveden je iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio svaki trag.
Naknadno se saznalo da je brutalno ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari. Identificiran je šest godina nakon smrti, u veljači 1997. godine.
Posmrtno je 1992. godine izdana njegova zbirka Priče iz Vukovara. Sastavljena je od priča kojima su temelj ljudske vrijednosti koje je Glavašević čitao slušateljima grada dok je bjesnila agresija.
Najpoznatiji esej u toj zbirci je Priča o Gradu od koje i dan danas zastaje knedla u grlu.
Priča je to o razaranju grada i njegovih stanovnika. O svemu što su bili ili mislili da jesu, o njihovim snovima koje su meci i granate pretvorili u noćnu moru.
Ujedno je to i Glavaševićev poziv Vukovarcima na oprost i okretanje prema budućnosti.
Priča o Gradu
“Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?
Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam, bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.
Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.”
Foto: Nrod.hr
Izvor: Danas.hr
