Četiri mjeseca prije lokalnih izbora oštre se koplja u strankama, priprema se za megdan u kojem mnogi žele sjesti na stolice župana, gradonačelnika i načelnika.
Na lokalna područja sliti će se regimenta čelnika stranaka kako bi se birače uvjerilo da je njihov kandidat onaj pravi. Neke stranke čuvaju imena svojih kandidata kao zmija noge ne bi li u posljednji trenutak zajahali na moment iznenađenja. Istina, neke stranke ni ne znaju koga bi pa prirodno odugovlače s imenom i prezimenom. Praksa je pokazala da tada njihovi kandidati baš i ne prolaze dobro.
Sve je više najava onih nezavisnih koji smatraju da mogu bolje no mnogi sadašnji čelnici lokalnih sredina. Četiri godine nije malo za valorizaciju kako mnogi vole reći “šerifa” i tu vide svoju šansu. Meta pravdanja, ali i meta napada svakako će biti još uvijek prisutna pandemija, tko je kako reagirao, snašao se ali i postupao. To se vjerojatno neće odraziti na Međimurje kao u ostalim dijelovima Hrvatske.
Svi koji izlaze na lokalne izbore uzdaju se u svoja biračka tijela, a ako nisu toliko bogati potencijalnim glasovima nudit će se onima većim, ne bi li uhvatili koji državni tj. lokalni položaj više. Ili obratno, za siguran uspjeh velikima su neophodni i mali, ali sa jasnim naputkom gdje im je mjesto. Mnogi skupovi, što je dosadašnja praksa pokazala odvijat će se ustaljenim načinom, a istaknuti kandidati na listama uvjeravat će svoje članstvo kako će, ako budu izabrani, funkcionirati.
Tu dolazimo do nesporne činjenice da se svatko tko želi pobjedu na ovim lokalnim izborima mora okrenuti nestranačkim biračima. U trideset godina samostalnosti Hrvatske i održavanja izbora malo je tko upregnuo u tu populaciju, a svijest birača je toliko sazrjela da se to postavlja kao ključan faktor.
Srednjoškolske generacije s pravom glasa i gotovo njihova nikakva izlaznost na izbore, najbolje ilustrira činjenicu kako su naprosto godinama zanemarivani. Nekolicina koja pripada i već je učlanjena u neku od stranaka ionako izlazi na birališta, jer je to njihova stranačka obveza. Najveći problem je zainteresirati mlade ljude da participiraju u politici pa makar izlazeći pred biračku kutiju s spoznajom da nekom vjeruju. Nažalost, poznata je njihova apolitičnost u zemlji koja im ne garantira prosperitet. Lokalni čelnik koji to uspije, koji bez pomoći tutora ili države na lokalnom nivou pruži sigurnost i budućnost, svakako će biti u povoljnijem položaju.
Hrvatska će u trećoj nedjelji svibnja i prvoj lipanjskoj (drugi krug) birati vlasti u jedinicama lokalne samouprave. Sljedeći izbori po redovnom rasporedu su tek izbori za EU parlament na proljeće 2024. godine. Dovoljno je da do svibnja valoriziramo vrijednost svakog dosadašnjeg pojedinca koji je svojim mandatom neuspješno ili uspješno kreirao lokalnu zajednicu. Tko daje, a tko uzima!
(rd)