Ženske su torbe furt premale!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Ima stvori bez kojih niti jena žena misli da nebre nikam iti. To so jako bitne stvori, bez kojih se praf zapraf nikak ne bre biti. Npr. šminka, ak si nedaj bože z vusnice jo zbriše, unda parfem, vuzput kaj se namiriše. Če joj noket pukne obavezno mora meti...

Putovanja i otkrivanje nepoznatog

Piše: VESNA JANKOVIĆ Na malo dalje putovanje treba krenuti rano ujutro. Mi smo procijenili da je idealno vrijeme negdje oko 6 sati. Danas, doduše, vrućina nije prepreka za putovanje ni na kratke ni  na duge relacije , jer blažena klima. Dok vani presijeva i grije, ti se fino u...

Dan kada postaneš svjestan prolaznosti života!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Sivim hodnicima bolnice odzvanjaju koraci. Ljudi sa sobom vuku svoje sudbine gledajući im pravo u lice. Zastajkuju. Propitkuju. Zaustavljaju se. Neki žure. Otvaraju i zatvaraju vrata. U rukama nose fascikle, uputnice, povijesti bolesti. Visoki, niski, mladi,...

Osmijeh Mona Lize

Piše: VESNA JANKOVIĆ Pogledala sam se ujutro u ogledalo. Nije da to ne činim svako jutro, ali danas sam po prvi puta primijetila razmak između zubiju. I da su mi nekao manji,tanji. Kroz glavu su mi prošle slike svih onih faca sa televizije koje imaju bijele, pravilne i...

Mir ili nemir?

Piše: VESNA JANKOVIĆ Još  je ljeto, još se na kućnim pragovima budi sunce u svom svome sjaju, u žutoj raskoši odašilja svoje srelice kroz bistra okna i napola dignute rolete. Još se možete okupati u moru i osvježiti u nekoj mirnoj i bistroj rijeci. Još nas nisu načele magle i...

Na rubovima svog svemira

Piše: VESNA JANKOVIĆ Subotnje se jutro tiho ušuljalo kroz moje oči i rano me probudilo. Nisam se bunila. San je ionako bio nemiran i ružan i poprilično sam odahnula otvorivši otežale kapke. Nisam se nasmiješila novom danu,ali sam bila sretna što je i ova noć ostala iza mene. Zore...

Moje čarobno ljeto

PIŠE: Vesna Janković Čudno je vratiti se nakon tjedan dana godišnjeg odmora, uživanja u moru, kao da si tamo preseljen u potpuno drugu dimenziju u kojoj ne postoje problemi, nema stresa, nemaš tlak, ne sjetiš ne popiti tabletu za anksioznost, ne boli te ono na što se inače svaki...

Djetinjstvo u meni

  Piše: VESNA JANKOVIĆ Subotnje jutro. Napokon sunčano pomiješano sa mirisom proljeća i friškog kruha iz obližnje pekare. Hodajući rijetko ne gledam u nebo. Volim oblake. U šali sam jednom rekla da će na mom grobu pisati: „ovdje počiva žena koja je voljela slikati oblake“....

Stara, kaj bi “hodali”, to više nije u modi!

Piše: VESNA JANKOVIĆ Nekada, (opet ja, još uvijek sam u kasnim sedamdesetima), kada si imao curu ili dečka, to smo zvali „hodanjem“. Čuj, Snješka, jeste li ti i Mrvac prohodali? Jesmo. To je značilo da ste si cura i dečko. Da danas kojim slučajem pitaš nekog mladića : „No, hodate...

Srce mi jače zakuca kad se sjetim djetinjstva

Piše: VESNA JANKOVIĆ Moje su djetinjstvo obilježila kojekakva skupljanja maraka, salveta, znački te sličica za albume kojima više ni ne znam imena. Sjećam se da smo svaki dan poslije škole, a možda čak i u školi, mijenjali duplikate. U onoj ranijoj fazi bio je to Albu...
12