Kompleksni pacijenti imaju najveće probleme u ostvarivanju zdravstvene zaštite, a istovremeno zdravstveni sustav u pokušajima da ih zbrine neefikasno ulaže veliku količinu ljudskih i materijalnih resursa. Zbog toga je potrebno promijeniti paradigmu rada i razmišljanja o kompleksnim pacijentima, zaključeno je na konferenciji Unaprjeđenje skrbi za kompleksne pacijente, koja je od 8. do 10. 6. u Biogradu na Moru okupila 70ak stručnjaka, predstavnika domova zdravlja, bolnica, civilnog društva, javne uprave i poslovnog sektora.
Na konferenciji su izneseni stručni prijedlozi za poboljšanje skrbi o kompleksnim pacijentima, uobličeni u javnopolitičke smjernice za donositelje odluka o integraciji skrbi i neformalnoj skrbi, izrađene u sklopu projekta Zdravstveni opservatorij.
“Izrađene smjernice su prvi korak u cjelovitom zbrinjavanju kompleksnih pacijenata. Tematski pokrivaju opće postavke o integraciji skrbi i specifično podršku neformalnoj skrbi i neformalnim njegovateljima”, izjavio je izv. prof. dr. sc. Aleksandar Džakula s Katedre za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar, Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Konferenciju je organizirao PUB HUB tim Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zajedno s partnerima, pokrenuvši stručnu raspravu o ključnim izazovima skrbi za kompleksne pacijente.
“Najkraće rečeno, kompleksni pacijent je onaj koji treba pomoć da bi primio pomoć. Kompleksnost proizlazi iz socijalnih problema, problema mentalnog zdravlja, psiholoških ili ponašajnih značajki koji su prisutni uz osnovnu tjelesnu bolest te otežavaju cjelokupnu skrb i liječenje”, pojasnila je prof. dr. sc. Karmen Lončarek sa Zavoda za palijativnu i integriranu skrb KBC-a Rijeka.
Ovo je bila prva hrvatska konferencija o kompleksnim pacijentima s međunarodnim sudjelovanjem, koja je organizirana povodom nedavnih strateških i zakonskih izmjena kojima se uvode rješenja za skrb o kompleksnim pacijentima. O važnosti ove problematike i konferencije govori i podatak kako se procjenjuje da kompleksni pacijenti čine oko 20% ukupnog broja pacijenata, a da se na njih troši najmanje 50% ukupnih resursa zdravstvenog sustava (vremenski, kadrovski, financijski).
Zaključci prve hrvatske konferencije o kompleksnim pacijentima:
- Potrebno je na razini sustava promijeniti paradigmu rada i razmišljanja o kompleksnim pacijentima. Naime, kompleksni pacijenti su među najbrže rastućim izazovima za zdravstvene sustave (pacijenti s više bolesti, socijalnih problema i/ili problema mentalnog zdravlja i ponašanja).
- Starenje stanovništva, promjena strukture obitelji, ograničeni resursi za skrb te organizacijske prepreke u zdravstvu u različitim kombinacijama uzrokuju dramatične probleme za pacijente, obitelji i zdravstvene radnike.
- Nove tehnologije povećavaju mogućnosti za zbrinjavanje kompleksnih pacijenata, ali istovremeno i povećavaju rizik daljnje fragmentacije skrbi. Zbog toga, razvoj novih rješenja mora biti naslonjen na potrebe pacijenata, obitelji i profesionalaca, a ne isključivo na mogućnosti proizvođača te uklopljene u proces skrbi.
- Adekvatna skrb za kompleksne pacijente nije moguća ako ne postoji kontinuirana i aktivna suradnja različitih profesija i organizacija iz zdravstva, socijalne skrbi i civilnog društva.
- Zbog kompleksnosti potreba, složenog puta pacijenta u skrbi i ograničenih resursa, potrebno je kontinuirano planiranje i koordinacija dionika koji sudjeluju u pružanju skrbi. Na razini ustanova treba odrediti koordinatore ili timove koji se bave time, uz navigatore koji se bave menadžmentom pojedinog slučajeva.
- Prihvaćanje novonastalog stanja pacijenta je proces koji uključuje emocionalnu komponentu i praktičnu reorganizaciju životnog stila (nabavka pomagala i materijala, prilagodba kuće, radnog i društvenog rasporeda obitelji…) Zbog toga je u zbrinjavanju kompleksnih pacijenata ključno rano informiranje obitelji/skrbnika radi planiranja nastavka skrbi.
Pred hrvatskim zdravstvenim sustavom niz je izazova u raznim područjima, zbog čega su domaći stručnjaci u sklopu projekta Zdravstveni opservatorij izradili 6 smjernica za razvoj javnih politika utemeljenih na dokazima na sljedeće teme: Integracija skrbi i koncept 24/7/365; Neformalna skrb i pružanje podrške neformalnim njegovateljima; Dostupnost zdravstvene skrbi; Pedijatrijska palijativna skrb; Politika lijekova; Zdravstvena pismenost. Idućih tjedana smjernice će biti predstavljene donositeljima odluka i drugim ključnim dionicima, te stručnoj i široj javnosti.
Cilj projekta Zdravstveni opservatorij je jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za postizanje učinkovitog dijaloga s javnom upravom, socijalnim partnerima i znanstvenim visokoobrazovnim institucijama u oblikovanju i provođenju reformi koje doprinose jednakopravnosti građana u pristupu kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti te očuvanju i razvoju javnog zdravstvenog sustava
Nositelj projekta je Udruga Krijesnica, a članice mreže još su Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Pravni fakultet u Zagrebu, Pravni fakultet u Rijeci i Ekonomski fakultet u Rijeci, 13 organizacija civilnoga društva te Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi. U rad mreže uključeno je i 11 pridruženih članica Mreže. Projekt Zdravstveni opservatorij sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.
Nikola Serdarević
