PRIOPĆENJE STRUČNOG TIMA HRVATSKE UDRUGE ZA PROMICANJE PRAVA PACIJENATA
Europski je dan prava pacijenata i S obzirom da niti HZZO a niti Ministarstvo zdravstva nemaju rješenje za dostupnost zdravstvene zaštite svim pacijentima, mi nudimo rješenje i to bez dodatnog troska korištenjem već svih postojećih resursa, na njima je samo da ih provedu.
Kao temeljni problem u Hrvatskoj su
Liste čekanja koje nisu samo problem manjka novca, nego kombinacija:
Nejednake dostupnosti javnog sustava , Dvostrukog rada liječnika bez jasnih pravila , Nesrazmjera potražnje i organizacije, HZZO plaća kapacitete, a ne ishod ili dostupnost Privatni sektor je izvan sustava, a ne dio rješenja
Napravili smo detaljnu analizu zdravstvenih sustava u Europskoj Uniji te možemo kao najbolje izdvojiti Nizozemsku, Belgiju, Dansku od kojih bi zaista mogli naučiti puno.
Oni su stvar riješili sustavno, a ne kozmetički.
Ključna razlika (najvažnija stvar):
Novac prati pacijenta – ne ustanovu
Kako to izgleda u praksi:
- Liječnici smiju raditi javno i privatno
- Pacijent:
- ide gdje želi (javno ili privatno)
- dobije refundaciju od obveznog osiguranja
- Razlika u cijeni:
- ili se ne plaća
- ili je mala i transparentna
- Liste čekanja se ne gomilaju na jednom mjestu
Sustav se sam “rastegne” gdje postoji potražnja.
Koje su SUSTAVNE promjene potrebne u Hrvatskoj
- A) HZZO mora prestati biti samo “platitelj bolnica”
i postati aktivni kupac zdravstvenih usluga
Danas:
- HZZO plaća bolnici “paušal”
- nema kazne ako lista traje 12 mjeseci
Promjena:
- HZZO:
- ugovara zahvate, preglede i rokove
- ako javna ustanova ne može – plaća privatnu
- automatski
- B) Zakonski urediti dualni rad liječnika (ne zabranjivati ga)
Zabrane ne rade, a niti razne upute i naputci, samo dodatno zbunjuju. (vidjeli smo).
Umjesto toga:
- jasno definirati:
- koliko sati liječnik smije raditi privatno
- tko smije ugovarati s HZZO‑om
- obavezna transparentnost termina i cijena
- zabrana:
- da isti liječnik “usporava” javno da ubrza privatno
Belgija i Nizozemska to smatra normalnim tržišnim mehanizmom, ne moralnim problemom.
Standard čekanja mora postati pravo pacijenta
Primjer:
- kontrola ili dijagnostika: 30–60 dana
- operacija: 90 dana
Ako javno ne može → HZZO automatski nudi alternativu
Bez molbi, veza i “zovi ravnatelja”.
Ključno pitanje: OD KUD NOVAC?
Realno, novac već postoji, samo je loše raspoređen.
Izvori financiranja (realni)
Novac koji već odlazi “iz džepa”
Danas pacijenti:
- plaćaju privatno jer ne mogu čekati
- sustav to ne vidi niti kontrolira
Ako HZZO refundira:
- dio tog novca se vraća u sustav
- privatni sektor postaje regulirani partner, ne paralelni svijet sa umreženim E- sustavom.
Smanjenje neučinkovitosti
U Hrvatskoj:
- pretrage se ponavljaju
- oprema miruje popodne
- liste postoje i kad postoji kapacitet
Belgija koristi:
- više smjena
- ugovore po učinku
- privatni kapacitet kao “ventil”
To smanjuje trošak po zahvatu, iako zvuči paradoksalno.
Ciljana, a ne linearna ulaganja
Ne:
“Dodajmo svima malo”
Nego:
- točno znati gdje su uska grla
- tamo platiti više po zahvatu
- drugdje smanjiti
Belgija i Nizozemska i Danska plaćaju problem, ne ustanovu.
Postepena implementacija (ovo je važno)
Ne sve odjednom.
Početi s:
- dijagnostikom
- onkologijom
- ortopedijom
- pedijatrijom
Najveća zapreka nisu ni novac ni liječnici.
Nego Institucionalni otpor i strah od gubitka kontrole.
Jer bolnice gube sigurni paušal , HZZO mora stvarno upravljati, politika gubi “tihe liste čekanja” kao tampon
Može li Hrvatska imati “belgijski , nizozemski ili Danski model”? Naravno da može, ali pod 3 uvjeta:
da Novac prati pacijenta
Dualni rad se uredi, ne demonizira
Liste čekanja postanu mjerilo uspješnosti
Kako smanjiti liste čekanja u Hrvatskoj
bez povećanja doprinosa za zdravstvo
Hrvatska već troši relativno puno na zdravstvo u odnosu na isporuku:
~7–8 % BDP‑a
doprinos 16,5 % bruto plaće (iznad EU niza)
problem nije nedostatak novca, nego kako se troši
Zato rješenje ne smije biti povećanje doprinosa, nego drukčija arhitektura sustava.
Ključna promjena: novac prati pacijenta (ne ustanovu)
Danas
- HZZO plaća bolnicama paušal
- neovisno o listama čekanja
- privatni sektor je izvan sustava
Promjena
- HZZO plaća konkretne usluge i rokove
- ako javna ustanova ne može isporučiti u roku: → automatski ugovara privatnika→ po istoj tarifnoj cijeni
Ovo se zove aktivni kupac usluga (Belgija, Nizozemska, Danska).
Odakle novac (bez novih nameta)
IZVOR 1: Novac koji građani već plaćaju privatno
Trenutno:
- građani troše velike iznose privatno
- HZZO taj novac ne vidi
- sustav gubi kontrolu
Rješenje:
- HZZO refundira standardni iznos
- privatnik dobiva posao
- pacijent doplati samo razliku (ili ništa)
Ukupni trošak po zahvatu je često NIŽI nego kad se radi kasno ili komplicirano u javnom sustavu.
IZVOR 2: Uklanjanje “mrtvog kapaciteta”
U Hrvatskoj:
- skeneri stoje popodne
- sale su zatvorene navečer
- liječnici postoje, ali ne rade jer “nema ugovora”
Rješenje:
- plaćanje po učinku (ne po krevetu)
- višesmjenski rad
- ugovaranje termina, ne zgrada
Nema dodatnog troška infrastrukture.
IZVOR 3: Smanjenje ponavljanja pretraga
Danas:
- ponavljaju se:
- MR
- CT
- laboratoriji
- jer nema interoperabilnosti i povjerenja
Rješenje:
- HZZO plaća jednu valjanu pretragu
- vrijedi javno i privatno
- ograničenje ponavljanja bez indikacije
Štedi stotine milijuna kuna godišnje.
IZVOR 4: Ciljana, a ne linearna redistribucija
Ne:
“svima malo više”
Nego:
- više plaćati gdje se liste stvaraju
- manje ondje gdje ima viška
- realne tarife po zahvatu
Belgija to radi 20+ godina.
Kako izgleda za pacijenta (konkretno)
Primjer:
- Ortopedski pregled
- javno čekanje: 6 mjeseci
Novi model:
- nakon 60 dana:
- HZZO nudi privatni termin
- refundira npr. 70 €
- pacijent:
- ide gdje ima termin
- ne “izlazi” iz sustava
lista se automatski prazni.
Zašto ovo NE povećava ukupni trošak
Jer:
- kasni zahvati = skuplji zahvati
- komplikacije = bolji privatnici ulove ranije
- paralelni sustavi = rasipanje
Belgija troši više po osiguraniku,
ali manje po riješenom zdravstvenom problemu.
Najvažnije: kontrola cijena
Da bi sustav radio:
- HZZO mora definirati:
- referentne cijene
- obvezu kvalitete
- privatni sektor:
- ulazi u sustav
- ali pod pravilima
Nema “divljeg tržišta”. I nema sukoba interesa onih koji rade privatno i javno
Za početak potrebno je uvesti Pilot‑model (12 mjeseci, realno) i to krenuti sa hitnom procedurom
Početi s:
- dijagnostikom (MR, CT, UZV)
- onkologijom
- ortopedijom
- pedijatrijom
Bez izmjene doprinosa. Bez masovnih zakona. Samo ugovaranje drugačije.
Hrvatsko zdravstvo nema problem premalo novca,
nego pogrešno dizajniran mehanizam plaćanja.
Preusmjeravanjem postojećih sredstava tako da novac prati pacijenta,
moguće je smanjiti liste čekanja bez povećanja doprinosa.
- loši rezultati znače:
- gubitak ugovora
- manji prihod
- dobri rezultati znače:
- više pacijenata
- više sredstava
U Hrvatskoj se financira postojanje, u Nizozemskoj se financira rezultat – i to je velika razlika koju OECD i Europska komisija stalno naglašavaju u analizama europskih sustava
Dodatan problem stvara dopunsko osiguranje kojeg osiguranici plaćaju kao nešto što bi ih trebalo osloboditi od dodatnog plaćanja lijekova. A Razlika između onih koji ga nemaju i imaju u doplati je minimalna. Osiguranici sada plaćaju čak i za lijekove bez kojih ne mogu živjeti, što je teška povreda prava pacijenta.
Napominjemo kako nas čak iz vrha vladajuće stranke kontaktiraju, kako bi dali podršku jer su se njihovi članovi obitelji našli u situaciji gdje su im bila povrijeđena prava, a neki i svojim lošim isustvom „putovanja“ po bolnici i od liječnika do liječnika, jer su u Hrvatskoj privatno i javno dva nepovezana paralelna svijeta.
Ako vlada , ministarstvo zdravstva i HZZO žele zaista riješiti problem, mogu ga odmah riješiti, međutim možda im je zdravstvo zaista politička igra na koju uvijek mogu računati kao slabu točku za cjeloživotno rješavanje, samo nažalost pacijenti, hrvatski građani i nepotrebno umiru jer ne dočekaju svoje preglede.
Dr.sc. Jasna Karačić Zanetti
Josip Perić, dipl.iur
prim. mr. sc. Katarina Sekelj – Kauzlarić, dr. med.
Izv.prof.dr.sc. Jadranka Pavić
Nina Pučić Prispilović, mag.iur
Vlado Čutura, dipl. novinar
