PIŠE: ŽELJKA DRLJIĆ
Fika iz Vidovca Gornjeg, predgrađa Ivanovca, je srdita i invalid je. Al nije srdita zato što je invalid, već zato što joj centar za socijalni rad ne da peneze koje joj je namijenio AP da joj pomogne platiti grijanje. Fika je kričala v centru, no onda ju je bilo malo sram jer su joj objasnili da nisu krivi. Kriva je (Hrvatska) pošta koja je opet zeznula pa nije dostavila potvrdu centru da je Fika primila rješenje o darovnici AP-a, a dok ne dođe potvrda – nema para. Potvrda neće stići nikad jer nije stigla ni mjesec i pol dana od primitka rješenja. Fikina reakcija je dala rezultata i penezi su se skazali na ekranu Fine, kamo se Fika ponovo uputila sa svojim uplatnicama za struju, s rješenjem centra i (svojom) osobnom iskaznicom. Na šalteru u Čakovcu Fiku su lijepo uputili: „Gledajte, zbroj iznosa na vašim uplatnicama je manji od iznosa koji vam je AP darovao. Nemojte da propadne taj novac, nego sljedeći put donesite još uplatnica.“
„Nemam više uplatnica“, zbunjeno će Fika.
„Pa ako nemate vi, ima netko vaš… rodbina, susjedi. Donesite bilo čiju uplatnicu… šteta da propadnu pare“.
„P..pa…pa to se smije?“, promuca još zbunjenije Fika.
„Može, može, samo vi donesite“, upućuje je dobra žena s druge strane pakla, pardon, stakla. Fika nikad nije razumjela uzrečicu put prema paklu popločan je dobrim namjerama. Ni slutila nije da će je značenje uskoro opržiti smislom.
IZA SVAKE SRETNE ŽENE STOJI MUŠKARAC
Kate je dobra žena iz Slane Mlake, burom šibane. Invalid je od svoje 30-te, otkad joj je (pod misterioznim okolnostima) ozlijeđena noga. Na šalter Fine ponijela je svoje rješenje od darovnici AP-a, svoju osobnu iskaznicu i svoju uplatnicu za struju, ali i uplatnicu svoje jetrve Mare iz obližnjeg Kamenjara Gornjeg. Da nije ponijela Marinu i Šiminu uplatnicu, dvacet eura bi se vratilo AP-u i njegovima.
„Kate, crna Kate, šta uradi?!, zavapi joj muž Ante, po zanimanju član HDZ-a 1990., s jednoznamenkastim brojem stranačke iskaznice.
„Kako šta?! Pa kako ću ostavit’ pare tim lopovima?! Treba ispucat čitav vuačer. Tako mi je rekla žena na šalteru. I njoj je dosta tog tvog adezea“, ljutito će Kate.
„Kate, da ti nisam slomio nogu onda kad si mi mozak popila, kad mi se zamračilo, od čega bi mi danas živili?! Ha?! To što si invalid, nisam ja kriv, nego doktor koji ti nije dobro namjestio kost. Al, sad tu kost nećemo ispravljat’ jer ako prohodaš kako triba izgubit ćemo pare. Nije to malo para, Kate. Ekskluzivni dodatak plus vuačer za struju, eee, moja Kate, a ti se igraš i tim državnim parama plaćaš Marine račune. Pa gdje ti je pamet, ženo! Kad bi’ zna’ da ćemo dobit veći ekskluzivni dodatak, sad bi ti polomija i drugu nogu“, suptilno je Ante upućivao svoju neuku Kate u poslove s državom.
EPILOG
Mjesec dana kasnije Fika donosi na šalter svoju uplatnicu te dvije Baričine.
Kontrolom biva utvrđeno da je Fika zloupotrijebila darovnicu i sada je pod progonom.
Ante je „znao čovjeka“ i na vrijeme pomeo pogrešku svoje nepromišljene supruge Kate.
Fiku je pojela država jer država mora jesti svoju djecu da sama ne bi bila (do kostiju) pojedena. Kate je dobro prošla jer je uz sebe imala odlučnog i poštenog muža, člana HDZ-a 1990.
POUKA
U slučaju da ostvarujete pravo na naknadu troškova za toplinsku energiju za ugroženog kupca sukladno rješenju Zavoda za socijalni rad NIPOŠTO svojim ‘vaučerom’ ne podmirujte troškove plina/struje svojti i pajdašima, poput izmišljenih likova u ovoj istinitoj priči. Ne činite to čak i ako vam službenica na šalteru kaže da možete. Zašto? Zato što u protivnom više nikada nećete moći reći da nam državu vode lopovi. Otpast će vam se jezik čim to izgovorite.
