Međimurje Press
Showtime

Razgovor s najpoznatijih multiinstrumentalistom u Međimurju

Krunoslav Lajtman je jedan od najpoznatijih multiinstrumentalista s našeg sjevernog područja, ali i šire. Iza njega su mnoge suradnje s različitim renomiranim glazbenim imenima, albumi te tisuće nastupa na pozornicama.

Za početak kako ste se odlučili od svih instrumenata za saksofon? Točnije još uz to ste i klavijaturist i gitarist, ali čini se da ipak prevladava saksofon kod vas u većini slučajeva na nastupima.

Saksofon mi je drugi instrument, počeo sam s gitarom. Kada sam imao 15 pozvan sam u grupu Vulkan
i bio je uvjet da sviram i neki puhaći instrument. Odlučio sam se za sax jer je to jedini puhaći instrument
koji zvuči rokerski, a taj žanr me je tada jedini zanimao. Na njemu sam gotovo samouk, učio sam ga
godinu dana paralelno sa završnom godinom gitare kod Franje Kežmana. Poslije sam sam istraživao
kako doći do što boljeg tona. Bilo je to doba bez interneta, teže se dolazilo do informacija. Sjećam se
da mi je bratić Dinko Obadić dao neke materijale koje mu je poslao prijatelj čak iz Nizozemske. Zadnjih
desetak godina nekako sam se više bavio s njime. Razlog tome su bile uglavnom pozitivne reakcije na
moj toni način sviranja. Tako sam na njemu snimio tri studijska albuma.S klavirom i orguljama počeo
sam se baviti s 20 godina. To mi je bio uvjet da upišem studij crkvene glazbe na KBF-u u Zagrebu.Trenutno je pred objavom materijal s gitarom, biti će to moja glazba za kratki igrani film.

Kada ste se točno odlučili za glazbeni poziv, to jest u kojem dijelu djetinjstva ste osjetili veliku ljubav
prema glazbi?

Da je glazba nešto što me najviše zanima osjetio sam u najranijem djetinjstvu. Počeo sam učiti u 2.r.
osnovne škole, prije toga sam uporno glumio da sviram na badminton reketi

Izdali ste nekoliko albuma pa kojeg bi ste izdvojili kao jednog od najdražih?

Najdraži mi je album ” Herbarija” koji sam snimio sa sinom Martinom. On je tada bio pred upisom na jazz
akademiji. Na albumu su izvorne međimurske popevke , obrađene za saksofon I klavir. Pjesmama smo pristupili na svoj osoban način , tako da je ispalo vrlo spontano i emotivno.

Postoji li neki nastup ili suradnja s drugim izvođačima koja Vam je posebno prirasla u srcu?

Najdraže mi je nastupati sa sinom iako me zna dobro ” izbaciti iz takta”.

Dok usporedite kakvu ste vi glazbu nekad slušali u mladosti s današnjom glazbom koja se sluša na
našem području, koje je vaše mišljenj? Zapravo glazba puno utječe na društveni i modni pravac.

Osobno nemam ništa protiv toga, ako oni osjete u tome neku emociju i zadovoljstvo , to je to. Ne može se
generalizirati, ima i onih koji slušaju i jazz i klasiku, naravno u manjini, ali to je normalna stvar.

U vašoj obitelji se svi bavite s glazbom, planirate li uskoro zajedno neki novi projekt?

Profesionalno se bavimo samo sin Martin i ja. Kći je svirala flautu. Sretni smo da smo pokupili dobre
glazbene gene od naših roditelja i predaka. Martin provodi najviše vremena u Grazu gdje studira jazz klavir,
tako da ne planiramo skoro neki zajednički projekt. Bude već došlo vrijeme za to ako se odlučimo.

Ako bi ste morali izabrati jedan žanr glazbe za izvođenje do kraja života, koji bi to bio da baš morate
birati?

Bila bi to glazba J.S.Bacha

Vaša poruka za sve mlade glazbenike?

Neka sviraju instrumente i glazbu koja ih najviše uzbuđuje. O kojoj sanjaju i ne mogu zbog nje zaspati.
Neka nikada ne odustaju, samo polako i uporno.

Razgovarala.: IVANA RADIKOVIĆ

Vezani članci

Komentirajte

Vijesti iz Međimurja