Piše: ŽELJKA DRLJIĆ
Županijska bolnica – krvari. Manifestacija ludila počela je nedavnom ostavkom primarijusa Žokalja na funkciju zamjenika ravnatelja. Razlozi ostavke plasirani su u javnost u formi pastorale, kao čovjek se želi više posvetiti struci i obitelji. Mlađarija ima pravu riječ za to – bullshit. Žokalj je odustao jer nije mogao spriječiti epidemiju bolničkoga ludila po HDZ-ovom scenariju.
U 102 godine postojanja bolnice u Čakovcu nije se dogodilo da 11 kirurga izađe pred glavni ulaz u bolnički kompleks da bi pred kamerama upozorili javnost na prijetnju koja se nadvila nad ustanovom. No, dogodilo se u 103. godini djelovanja ustanove, u četvrtak. Jedanaestoro ih je stalo pred novinare, ali predstavljali su 14 svojih kolega iz ‘temeljne’ kirurgije te svih sedam ortopeda. Traže hitno poništenje odluke o imenovanju Roberta Grudića pročelnikom Službe kirurških djelatnosti jer je u bivšim mandatima na toj poziciji, te na funkciji ravnatelja ustanove kadrovski devastirao kirurgiju u ŽBČ-u te doveo do odlaska osam liječnika. Apelirali su na Grudića da sam odstupi s obzirom na broj kolega čije povjerenje ne uživa.
Ravnatelj Nikola Hren toga se dana nije oglasio jer mu iz HDZ-a nisu izdali ferman, pa nije znao što mora zamutiti, a što prešutjeti.
Osvanuo je dan poslije – (crni) petak – a s njime još jedan blijedi uradak iz hadezeove pisarnice u kojem protuargumenti nisu argumentirani, a važno je – prešućeno.
Prešutio je ravnatelj da je u rekordnom vremenu uspio rasturiti kirurgiju gurnuvši ljude preko ruba omalovažavanja, da je dio liječnika na bolovanju, dio koristi slobodne dane, da su poremećeni operativni planovi, da je zabranio istupanje u javnosti uz navođenje posljedica, ogluše li se na zabranu.
Što je sljedeći korak? Direktiva bolničkim spremačicama: hitno se javite u najbližu poslovnicu HDZ-a, potpišite pristupnice istom odlučnošću kojom ste zaokružile Milanovića na glasačkom listiću, platite članarinu i tek onda – krpe u ruke!?
Hren je ovu stranačku operaciju izveo tako samoubilački da se smučio i onima koji su mu naredbu izdali, pa bi ga mogli i smijeniti te na čelo Bolnice postaviti – recimo – Grudića.
REPRIZA
Među ljudima koji su u četvrtak istupili bili su i iskusni vukovi – liječnici koji su ovaj film već gledali, bolje reći, živjeli. „Recenzije“ o premijeri toga filma čuvaju arhivi i bespuća interneta, pa na slavne bitke podsjećaju naslovi tekstova objavljenih u lokalnim i nacionalnim tjednicima iz 2017. i 2018. kada je ŽBČ drmala velika kriza. Dokle je sve došlo jasno zrcali i mali dio novinskih naslova toga doba iz kolaža priloženog uz ovu kolumnu.
Ta kriza najkraće bi se mogla evocirati ovako: dok je dio kirurga krepavao od posla zbog odlaska kolega u normalnija radna okruženja, drugom dijelu je izbijen skalpel iz ruku. A kad kirurgu izbiješ skalpel iz ruku – oteo si mu struku.
Zato liječnici i liječnice koji su istupili ne žele da im službu vodi Grudić te ističu da su zgroženi i imenovanjem Oslakovićeve zamjenicom ravnatelja.
U prošlosti su upravo oni bili rukovodeći tandem u ŽBČ-u, no stručnjaci su koji – ako žele – mogu služiti narodu u našoj bolnici, ali ne kao lideri. Ipak, poslana poruka je mnogo veća i važnija od njih dvoje.
PODRŠKA SA SVIH STRANA
Kriza-repriza je izazvala rezolutan odgovor najhrabrijih i odlučnih. Nevolja što se pomalja snažno ih je ujedinila, ali i mobilizirala podršku koja im stiže sa svih strana. Jeste li na fotografijama s istupa vidjeli mlade liječnike i liječnice? Stajali su rame uz rame s prekaljenim vukovima koje dobro znate jer su vam ulazili u živote u delikatnim, pa i odsutnim trenucima i držali glavu iznad vode.
Mladi ostaju na braniku digniteta naše bolnice, ako – ne odu.
A kapije drugih zdravstvenih ustanova širom su im otvorene.
Na ovoj je zajednici odluka hoće li to nijemo gledati, glave zabijene u komentare po Drekbooku? Ili ćemo reći – ne!
Zato me raduje što je pokrenuta ideja o masovnom prosvjedu podrške kirurzima koji zastupaju stav da kolektiv treba sam, u vlastitim redovima birati vođe. Miran prosvjed kanalizirao bi snagu i okrenuo kamere nacionalnih TV kuća prema nama, ne bi li se u resornom Ministarstvu upalile lampice razuma. (A kako će se upalit’ kad tamo nema ‘struje’? Sama tmina).
Županijska bolnica Čakovec nije privatna klinika da joj treba menadžer, nekakav guru za gomilanje novca. U javnom zdravstvu pravila smišlja država, a naša se u vlastitim regulativama guši, što se stručno zove reforma.
Ovaj je trenutak za sve građane Međimurja važniji od izbora. Treba podići glas: dosta je političkog mrcvarenja bolnice – jedine koju zovemo svojom! Neka struka unutar ustanove izabere rukovoditelje kojima vjeruje. Neka se politika povuče – i to svačija, ne samo hadezeova.
