Piše: ŽELJKA DRLJIĆ
Veliki plakat osvanuo je uz cestu nadomak Priloka, silno uznemirivši žitelje tog mirnog selograda, a nemir se potom proširio cijelim Međimurjem poput kakve zaraze. Glas o misterioznom plakatu, s nejasnom porukom, upućenoj djeci (!), pronio se – vjerovali ili ne – do Pašmana, gdje se na rodnoj grudi odmarao sam počasni građanin Preloga Ante Gotovina, te u hladovini, zagledan u plavetnilo, brinuo zbog selograda koji ga davnih dana proglasi počasnim, ali koji nikada nije uspio naći na zemljopisnoj karti.
Usred misterioznog plakata je lik Madone (bez djeteta), ali nenapaćen i njegovan, k’o da je iskočila iz reklame za najskuplju kremu za njegu lica renomiranog francuskog proizvođača. Odjevena je u oblake koji joj pristojno skrivaju obline (za razliku od mnogih drugih prikaza, osobito onih pohotno-renesansnih). S lijeve i desne strane plakata prolijeva se tekst koji nešto nejasno poručuje – djeci. Nemuštoj poruci smisao je dodatno zamućen raznobojnim riječima i podcrtanim dijelovima teksta.
Tko je zalijepio plakat? Što taj tekst znači i zašto je upućen djeci? Je li to prijetnja?, pitao se zabrinuti puk. Mnoga su se čela smrknula i mnoge ruke sklopile u strepnji da sam nečastivi u ovome ima prste.
U tim mučnim trenucima istina se – poput Sunca – ukaza nad rubom naše ravne ploče i razgrnu sve nedoumice, sumnje i metafore.
Grafički dizajneri, okupljeni u istoimenoj udruzi (skraćeno GAD), svi vrhunski i svi ogorčeni na biblijsku poplavu kiča u svojoj struci, postavili su plakat kao odgovor na neukus koji je zaprijetio njihovu svijetu. Kada se o plakatu počelo pričati, kad se narod zavadio, razotkrili su se javnosti sljedećim pojašnjenjem:
„Poštovani građani i građanke Međimurja,
mi, članovi Grafičkih dizajnera (skraćeno GAD-ovi), birali smo najgore grafičko rješenje među najgorima te od uistinu velikog broja plakata jednoglasno izabrali ovaj da ga napenalimo uz frekventnu cestu. Zato što će vas zveknuti posred čela, čim vam se ukaže kroz šoferšajbu.
Vjerujemo da ćemo vas na taj način senzibilizirati za duševne boli koje trpimo zbog propasti naše lijepe struke, zaglibljene u kaljuži neukusa i neznanja.
Da biste shvatili o čemu govorimo, ovo obraćanje ilustriramo i drugim plakatom, namjerno izlučenim iz istog “sektora“. Za razliku od „Madone bez djeteta“ drugi plakat urađen je po uzusima struke. Nazvan „Pametni znaju čemu služi krunica“ svojedobno je poslužio za pozivanje na neki skup katoličkih muškaraca. Promotrite ga i obratite pažnju na detalje koji otkrivaju luci(feri)dnost autora. Dominantna je snažna, mlada muška pesnica. Sat na muškarčevoj ruci pokazuje pet do 12. Tom plakatu, dragi građani, ne treba tekst jer poruka vrišti iz njega: neka ti krunica – što teža to bolje – desnicu pretvori u pesnicu i – pokaži (joj) tko je gazda!
Sada vidite kako taj plakat svojim britkim jezikom paluca i svjedoči, zasijeca zjenicu svakog promatrača, a bogami i promatračice.
Zato, dragi građani i građanke, želite li svoju ideju ili tvrtku predstaviti upečatljivo i sugestivno, tako da se ureže u svijest vaših potencijalnih klijenata/sljedbenika, zatražite rješenje u udruzi Grafičkih dizajnera – ogorčenih, ali vrhunskih.
S poštovanjem,
vaši GAD-ovi“
