Piše: ŽELJKA DRLJIĆ
„U proricanje nepoznatih budućih događaja utrošena su znanja čitavih civilizacija, iščitavanja svega i svačega što se moglo dohvatiti u svim sferama čiste znanosti.
Bilo je i takvo vrijeme u kojem je cijena otkrivanja budućnosti iznosila 1,99 eura. Naime, tolika je vrijednost laboratorijske pretrage određivanja kreatinina u krvi. Kreatinin je sasvim solidan parametar za određivanje bubrežne funkcije. Izražava je u brojkama, a što je viši gore po vas ili mene. Moćan gatalački pribor“, snažan je ovo zapis liječnika Branimira Vurušića iz Čakovca, objavljen u njegovoj novoj zbirci proznih minijatura nazvanoj Letimični pogledi.
U vlastitoj nakladi, doktor Vurušić tiskao je i novu zbirku poezije Dovršenost. Nakladu je podijelio prijateljima i svojim čitateljima, za koje duhovito kaže „da ih sve poznaje“. Nije čovjek ‘od lauda’, ali jest od riječi i zato me uvijek obraduju njegove nove mozgoveti.
U minijaturama sabranima u Letimičnim pogledima ima ‘cijenkalija’ pa traže sabranost i koncentraciju pri čitanju da se otrov ‘bezbolno’ prožme s osjećajima i osobnim analogijama. Letimični pogledi su i fragmenti autorovih druženja s piscima, filozofima, skladateljima, znanstvenicima i predanih uranjanja u njihovu ostavštinu preslikanu potom preko vedute vlastitoga svijeta: „Tuđi bubreg smješten u mojem tijelu živi nezaustavljivim procesom odbacivanja. Fiziološki predatorski materijalni ja sam u neumornom lovu na žrtvu, neovisno o mojem, opet fiziološkom, misaonom, duhovnom dijelu i njegovom zaštitničkom stavu.
Suprotstavljeni jedan drugom, dvojni u jednini. Želja da me strančev bubreg nadživi je iskonska. Potpuno razilaženje uma i tijela.
Descartes bi me pokazivao na sajmovima kao potvrdu svojih teza“, još je jedna minijatura iz Letimičnih pogleda, iz pera nefrologa, čije iskustvo je naoštreno s obje strane: liječen je od bolesti od koje je branio ljude.
LICE S OSMRTNICE
Vrele oštrice uma u zbirci stihova Dovršenost reduciraju sav ‘višak vode’ otkrivajući ono što voda nije: struju misli u zamršenim, zamišljenim labirintima gdje živi sve što nakon svega od nas preostane (?).
Lice
s osmrtnice
pravilnog razdjeljka
urednog života
uredne smrti
ovu
pjesmu čini
lako pišljivom.
Čitavi romani, milijuni stranica, „lako pišljivim i teško pišljivim“ slovom ispisane su (i bit će) da bi riječi postale energija… a Branimiru Vurušiću dovoljan je tek redak ili dva da me krhotinama prosutim po hladnom podu ‘poreže’. Pročitajte i ‘porežite se’… bol je kratka, reska, osvješćujuća.
Dođe i taj dan
u kojem se vrate sve
krhotine
ikada prosute po podovima
naravno da si u tom danu
bosonog.
Željka Drljić
