PIŠE: ŽELJKA DRLJIĆ
Čakovečko Gradsko vijeće zasjedalo je u srijedu zadnji put u ovom sastavu, hvalatibože. Aktualni sat ponovo je prikazao sav jad onih koji bi – kao – trebali u tom tijelu zastupati interese građana, te je još jednom uprizoren ogroman deficit pametnih glava u politici. Nešto je, ipak, bilo drugačije: odgovori gradonačelnice. Pokazala se u svjetlu kakvim je trebala sjati cijelim mandatom. Davala je jasne, jezgrovite odgovore, a patetično kritizerstvo sjekla golom istinom.
ĆORAK
Na krilima pravde na zadnju sjednicu doletjela je vijećnica Karolina Juzbašić i stekla naslov zvijezde posljednjega skupa. Zabavno je bilo pratiti rasplet drame, zabilježene u tonskom zapisu.
Podsjetimo se… krajem kolovoza 2023. čakovečka gradska vlast „zabranila“ je Karolini Juzbašić – kulturu, kada je razriješena dužnosti u tadašnjem Upravnom vijeću Centra za kulturu u kojem je članovala. Obrazloženje iz Grada tada je odjeknulo poput šamarčine: „Članovi Upravnog vijeća razriješeni su da bi se što prije ispravila negativna medijska slika koja je Centar za kulturu pratila posljednjih godinu-dvije, te da bi se ustanova nesmetano mogla baviti svojom djelatnošću.“
Pa se vijećnica Karolina Juzbašić latila isplata s gradskoga računa. A to je teško štivo, sve nešto u kontima i šiframa zvanima stavke, pa u stavkama zvanima šifre, no Juzbašićeva je pronicljivo, u trenu, u tom zapletenom tkivu naslutila – zloupotrebu. Ponesena žarom borbe za interese građana posumnjala je da je jedna isplata zapravo krinka kojom se od pronicljive vijećnice i nezainteresirane javnosti skriva mogućnost da je netko iz Grada sebi kupio kikle, a možebit’ i taškice i štikle. Vijećnica je potom guglala ime dobavljača za sumnjivu joj reprezentaciju. Sveznajući internet joj je odgovorio da je „u pravu“, jer se pod imenom tvrtke koju je Grad angažirao za tu sumnjivu reprezentaciju, kriju – kikle i taškice.
Pročelnica resornog odjela zavirila je u brojke te odgovorila da se radilo o poklonima namijenjenima darivanju o božićno-novogodišnjim blagdanima (kišobrani, rokovnici). Ni jedne jedine kikle, a ni štikle. Ćorak!
„Provjeravam je li se netko počastio“, zaključila je vijećnica svoju misiju, cvrkutom isprativši vlastitu blamažu.
Zašto su bitne „kikle i štikle“? Zato što uskoro stiže neki novi (?) sastav Gradskoga vijeća, a ako i ne bude baš nov, otvara se mogućnost ‘popravnog’, ne bi li vijećnici i vijećnice shvatili da traže odgovore na pitanja koja ne otkrivaju dokumenti Grada. Sjednice ne bi trebale služiti tome da javnosti vidi koliko vijećnici ne poznaju i ne razumiju poslovanje gradova ili općina. Odgovor na pitanje o kiklama i štiklama vijećnica je mogla dobiti (i trebala zatražiti) koji dan prije sjednice, pa bi za minutu-dvije vidjela je li ubola ili ne. Ali, nema lijeka, jer su slađi istupi vođeni vlastitim animozitetima pa su nekima sjednice pozornice za nastup na maloj seoskoj zabavi.
SRAMOTA
Druga vijećnica, iz oporbe, (ne mogu joj se imena sjetiti jer nije upečatljiva kao Karolina Juzbašić iz prethodnog odlomka), založila se za ugrožena prava zaposlenika zdravstvenih ustanova kojima je Čakom počeo naplaćivati parkiranje na gradskom parkiralištu u Svetojelenskoj ulici. Pitanjem je htjela ubosti vladajuće, no nehotice je razotkrila sramotu – da je krivotvorenje kartica za besplatno parkiranje među zdravstvenim radnicima uzelo maha. Pa Čakom (i Grad) sada uvode red.
Vijećnici se posrećilo te iz mandata odlazi bogatija jer ju je gradonačelnica podučila da zaposlenici javnih zdravstvenih ustanova nisu povlašteni u odnosu na djelatnike ostalih javnih ustanova, poput, primjerice, dječjih vrtića, kao ni u odnosu na druge kategorije građana. Red vrijedi za sve.
