Piše: ŽELJKA DRLJIĆ
Bolje vrabac u ruci, nego zmija. Tko rano rani, taj će čekati. Gdje ima dima, ima i na roštilju. Tako su mališani, učenici drugog razreda u jednoj osnovnoj školi, završili poslovice, a njihova učiteljica je mudrosti iz testa podijelila s internetom, dokazavši da oko osme godine života u vrsti Homo sapiens još ima mnogo zdravog razuma. U kojoj dobi poglupimo ovisi gdje živimo, s kime živimo i još o mnogočemu. Jasno je tek – da poglupimo.
Dok kirurgija u našoj Bolnici diše pomoću varaždinskih i zagrebačkih “aparata”, zato što su golubovi odletjeli, vrapci pridavljeni, a guje se nakotile – u pozadini se pomalja gusti dim, a gdje ima dima – možeš se ugušiti. Na nas kulja barem tolika nevolja kolika je bolnička kriza, ako ne i veća.
Međutim, tu nevolju koja raste poput lavine, građani i politika Međimurja doživljavaju kao rat u nekoj egzotičnoj zemlji, o kojem su nešto jednim uhom načuli u nekom dnevniku, ali nisu zapamtili gdje se ono zaratilo. Riječ je o sumraku obiteljske medicine.
Koliko je sati u Domu zdravlja Čakovec? Nije pet do 12, niti je 12 i pet, već je mrkla noć bez zvijezda. Nega sonca nit meseca!
Od obiteljske medicine bježi i mlado i staro. Jer su zagušeni poslom – osobito administracijom – koja im otima snagu i vrijeme namijenjeno pacijentima, a HZZO je, umjesto partnerske, preuzeo ulogu inkvizicije.
Istrani su ugledali što im se preko Učke valja, pa su zasukali rukave, bolje reći, odriješili kesu, te studente četvrte, pete i šeste godine medicine iz cijele Hrvatske vabe u Istru stipendijama od 1000 eura mjesečno, s uvjetom da se u ugovorenom roku posvete obiteljskoj medicini. Stipendija je primamljiva, a posao ih čeka „tamo gdje drugi odlaze na odmor“, pjevuši kampanja.
DEMOGRAFSKO-BALISTIČKI ODRED
Farsa je da u Međimurju ima dovoljno obiteljskih liječnika. Ali zato i mi imamo koju hiljadicu Nepalaca, Indijaca i Filipinaca koji su nam u anketi rekli da u Međimurju žele ostati pa i dovesti obitelji – jer ovdje ne tuku.
No, još uvijek ne znaju da smo i mi zemlja beznađa pa nade nema ni za one koji se užasavaju stranih radnika s Dalekog istoka. Zato što od masovnog rađanja „čistokrvnih“ neće biti ništa. Jer se tim područjem u Vladi RH bavi ekipa regrutirana iz demografsko-balističkog odreda DP-a, pod motom Pukni puško, rodilo se muško! U Međimurju su anketirani i poslodavci koji zapošljavaju strance pa se među njihovim opaskama, istaknutima u anketi, našao i prijedlog „da se apelira na obiteljske liječnike da ne odbijaju upis stranih radnika“. Očito je da pomoć treba i poslodavcima. Upisati se svi možemo sami ili uz pomoć inkvizicije HZZO-a (drugi je problem imamo li kome?).
U Gospodarsko-socijalnom vijeću MŽ-a, poduzetnik Ivan Senčar u nekoliko navrata na sjednicama uzalud predlaže uključivanje našega Zavoda za javno zdravstvo u ovu temu. Pa ta problematika i dalje u našem kraju ostaje na razini lokalizirane panike – među onima koji se stranaca toliko boje da ih vezuju isključivo uz zarazne bolesti „koje će nam donijeti“… što samo govori koliko smo zreli za – edukaciju. Trebalo je odavno uključiti i javno zdravstvo Međimurja i Dom zdravlja Čakovec. Pa bi i poslodavci znali da su mnoge probleme obiteljski liječnici odavno detektirali i inicijative dostavili na gluhu adresu Ministarstva zdravstva. Među njima i probleme stranih radnika koji doktoru ne mogu ni reći što im je, niti liječnik o njima ima ikakav vjerodostojan podatak, poput procijepljenosti, na primjer. Mnogim ljudima koje je nevolja otjerala s dalekih ognjišta narušen je ili isključen povjerljiv odnos liječnik-pacijent jer u ordinaciji sjedi i prevoditelj ili poslodavac. No, rješenje je na pomolu: uskoro polovica nas domaćih, te isto toliko tuđih neće imati svog liječnika, pa će se problem sam po sebi – prepoloviti.
