Tražim hitnu reakciju Ministarstva poljoprivrede i konkretne nacionalne mjere protiv „zlatne žutice“!
Od bajkovitog Zagorja i zelenog Međimurja pa preko cijele Bregovite Hrvatske sve do Istre. Svi su u istom problemu.
Zlatna žutica vinove loze širi se brzo. Struka je ovdje vrlo jasna i jednoglasna: izravnog “lijeka” nema. Kad bolest uđe u vinograd, u naše trsje, jedini učinkovit put je rano otkrivanje, suzbijanje vektora – američkog cvrčka – i, gdje je potrebno, uklanjanje zaraženih trsova.
To znači realne gubitke. Ne samo u urodu, nego u godinama rada, ulaganja, kredita i nade.
Na međunarodnom stručnom skupu koji se prošli mjesec održao u Štrigovi, vinari, vinogradari iz Hrvatske, Slovenije, Austrije i Mađarske kao i znanstvena zajednica rekli su isto: bolest ne poznaje granice, pa ni odgovor ne smije biti parcijalan. Ako jedan vinograd ostane nezaštićen, ugrožava cijelu regiju. Ako zapuštene parcele ostanu žarišta, sav trud odgovornih vinara pada u vodu.
Zaključci iz Štrigove bili su vrlo konkretni i prezentirani u Europskom parlamentu od strane europarlamentarca Marka Vešligaja – bez uljepšavanja i bez birokratskih fraza. Vinari traže minimum koji sustav mora osigurati:
- Obeštećenje i potporu za zamjenu svih zaraženih trsova,
- Sufinanciranje troška zaštitnih sredstava za suzbijanje američkog cvrčka i mjera prevencije,
- Sustavno rješavanje zapuštenih vinograda.
To nisu želje. To su preduvjeti da mjere uopće funkcioniraju. Država je krenula s mjerom popisivanja zapuštenih vinograda. Mjera je potrebna. Ali krenulo se dosta kasno, u trenutku kad su vinari već izgubili vrijeme, novac i mir.
Zlatna žutica ne napada samo trs. Ona napada strpljenje ljudi, napada smisao ulaganja, napada opstojnost naših vinogradarskih krajeva. Ali mi imamo izbor: možemo gledati kako se problem širi – ili možemo pokazati da država zna stati uz svoje ljude.
Ja biram stati uz vinare. Uz one koji drže bregove živima, koji čuvaju krajolik, tradiciju i gospodarstvo svojih mjesta. I želim da i država stane uz njih – ne kasno, ne napola, ne “papirnato”.
Jer vinograd se može iskrčiti u jednom danu, ali baština se ne vraća desetljećima.
Ako želimo da naši bregi i naši vinogradi ostanu živi – onda i politika mora biti živa: brza, konkretna i odgovorna.
Zastupnica u Hrvatskom saboru
Anita Curiš Krok
