Svečanim programom održanim uoči 34. obljetnice pada Vukovara te povodom Dana sjećanja na žrtvu Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, Čakovec je odao počast jednom od najvažnijih i najtragičnijih datuma hrvatske povijesti. Grad je tako još jednom potvrdio svoju trajnu povezanost s mjestima koja su postala simboli hrvatske slobode, otpora i žrtve tijekom velikosrpske agresije.
Program je započeo na čakovečkom Jugu polaganjem vijenaca na spomen-ploču kod igrališta NK Sloga, uz molitvu fra Josipa Šoštarića, koji je potom u Crkvi sv. Antuna Padovanskog predslavio misu za sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje te žrtve Vukovara i Škabrnje.
Nakon mise formirana je Kolona sjećanja koja se kretala od Juga do Vukovarske ulice, u kojoj su sudjelovali pripadnici Počasnog zdruga UDVDR-a RH Podružnice Međimurske županije, Zrinske garde Čakovec, predstavnici Policijske uprave međimurske, stradalničkih i braniteljskih udruga Domovinskog rata, predstavnici Grada Čakovca i Međimurske županije, te brojni građani.
U Vukovarskoj ulici sudionici su zapalili lampione kojima su ispisali riječ „Vukovar“, a potom su polaganjem vijenaca u Perivoju Zrinskih odali počast i poginulim te nestalim hrvatskim braniteljima iz Međimurja. Na spomen–obilježju, koje čuva uspomenu na 78 stradalih međimurskih branitelja, ponovno je istaknuta veličina njihove žrtve.
Sloboda nije dar – ona je plaćena krvlju i životima hrvatske mladosti
Ratnih dana i svojih suboraca tom se prigodom prisjetio i sudionik obrane Vukovara, Zvonko Horvatić, „Jedan sam od 58 djelatnika Policijske postaje Čakovec koji su 11. rujna 1991. godine, u ranim jutarnjim satima, sa šest autobusa krenuli prema Vukovaru. Toga smo dana zaprimili rješenje o privremenom rasporedu u PU Vukovar, s jasnom zadaćom – održavanje javnog reda i mira te kontrola i regulacija prometa. Krenuli smo naoružani tek osobnim policijskim naoružanjem: pištoljima, poluautomatskim i automatskim puškama te puškomitraljezima. Vukovar je u to vrijeme već bio u opsadi. Zajedno s pristiglim pripadnicima Posebne jedinice MUP-a, rame uz rame s vukovarskim braniteljima, odupirali smo se tenkovima, teškom topništvu i brojnoj pješačkoj sili. Borili smo se za svakog suborca, za svaki dom, svaku ulicu i za svoju domovinu. Vodile su se gerilske borbe, uz malo ili gotovo nimalo informacija iz vanjskog svijeta., kazao je Horvatić i istaknuo, „Naša je postrojba u tim strašnim danima pretrpjela teške gubitke. Od 58 pripadnika, njih 11 položilo je život. Trideset i šest ih je ranjeno, a dvadeset i šest završilo je u srpskim koncentracijskim logorima – u Dalju, Stajićevu i Srijemskoj Mitrovici. Petnaest nas je krenulo u proboj. Većina je u logorima provela dvadesetak dana, no ja sam ondje bio 185 dana.
Nakon pada Vukovara, zajedno s Miroslavom Radmanovićem, kojeg sam ranjenog nosio više od dva kilometra, zarobljen sam i odveden u logor Dalj. Od 35 zarobljenika iz naše skupine, preživjelo nas je samo sedam. Dan kasnije prebačeni smo u Stajićevo, gdje smo, zajedno s dvije tisuće drugih zarobljenika, bili smješteni u dvije štale s razbijenim prozorima i crijepovima. Temperature su se spuštale i do –23 °C. Spavali smo na betonu, pokriveni samo vojničkom dekom. Hrane je bilo tek toliko da preživimo – decilitar čaja, kriška kruha, kolutić salame, malo mesnog nareska dijeljenog na šest osoba, palenta bez masti i soli. Svakih petnaest dana vodili su nas u petminutnu šetnju uz zapovijed: ‘Glava dolje, ruke na leđa.’ Bez tuširanja sam proveo 52 dana., rekao je u svom emotivnom govoru Zvonko Horvatić.
„Bitka za Vukovar najstrašnija je i najkrvavija bitka Domovinskog rata. U tim trenucima branitelji su bili jedini svjetionik hrvatskog naroda. Svojim su herojstvom postali ključni faktor koji je omogućio međunarodno priznanje Republike Hrvatske.” završio je Horvatić
Obilježavanju Dana sjećanja prisustvovali su i saborski zastupnici Boška Ban i Ivica Baksa, župan Međimurske županije Matija Posavec sa zamjenicima Mariom Medvedom i Elvisom Kraljem, zamjenica gradonačelnice Grada Čakovca Lana Remar, članovi Koordinacije udruga iz Domovinskog rata, voditelj Područnog odsjeka za poslove obrane MORH-a u Čakovcu Vladimir Hranjec, predstavnici Zrinske garde, braniteljskih udruga, gradskog Kotara jug, Policijske uprave međimurske, pripadnici Hrvatske vojske, članovi obitelji poginulih branitelja te brojni građani.
Poruka zajedništva i trajnog sjećanja
Župan Međimurske županije Matija Posavec u svojem je obraćanju kazao, „Želim prije svega zahvaliti svima koji su se odazvali večeras kako bi i nakon 34 godine obilježili i odali poštovanje žrtvi Vukovara i Škabrnje, ali i žrtvi svih onih koji su dali svoj doprinos u Domovinskom ratu i njihovim obiteljima. Večeras se sjećamo i doprinosa međimurskih branitelja koji su bili gotovo na svim bojištima u Hrvatskoj. Vjerujem kak nitko ne može biti imun na riječi koje je večeras rekao Zvonko Horvatić, jer to je žrtva kakvu je teško zamisliti, ali i primjer pobjede i svjetlosti Domovinskog rata. Bez obzira na 34 godine koliko je prošlo od tih teških, ali slavnih dana hrvatske povijesti smatram kako svako dijete, učenik i svaki hrvatski građanin mora otići u Vukovar, obići sva ta mjesta i nikad ne zaboraviti prenositi to generacijama koje dolaze nakon nas.“, kazao je Posavec.
Na samom kraju minutom šutnje odana je počast svim poginulim braniteljima i žrtvama Domovinskog rata.
(gč)
