U vremenu kada djeca često s nelagodom gledaju prema liječnicima, medicinskim sestrama i zdravstvenim ustanovama općenito, u Čakovcu se dogodilo nešto suprotno – strah je nestao. Zamijenili su ga osmijeh, povjerenje i osjećaj sigurnosti.
Srednja škola Čakovec jučer nije bila samo škola. Bila je mjesto gdje su se rušile predrasude, liječio strah i stvarala uspomena koja ostaje za cijeli život. Projekt „Mala bolnica“, pod vodstvom nastavnice Đurđice Hlapčić i knjižničarke Bojane Horvat, još je jednom dokazao: prava medicina počinje – ljudskošću.
Djeca su ulazila oprezno, a izašla – kao mali medicinari
Mališani iz Dječjeg vrtića „Zvončić“ iz Nedelišća u školu su stigli tiho, pomalo nesigurno. Bijele i plave kute za njih su bile simbol nepoznatog. No ono što ih je dočekalo – nije bila hladna „bolnica“. Bio je to svijet prilagođen njima.
Kroz priče u školskoj knjižnici (biblioterapija), kroz toplinu riječi i zagrljaj slikovnica teme prilagođene upravo njima, strah se počeo topiti. A onda su na scenu stupili oni koji su tog dana bili – sve. Učenici koji nisu samo učili o zdravstvenim temama – nego živjeli želju za pomoć potrebitima Učenici 4.c i 5.c razreda, buduće medicinske sestre i tehničari, zajedno s budućim fizioterapeutima i učenicima njegovateljima (TES), preuzeli su ključnu ulogu. I nisu samo pokazivali. Oni su smirivali, objašnjavali, ohrabrivali. Oni su slušali.
Njihova smirenost, toplina i strpljenje pretvorili su svaku „proceduru“ u igru, a svaku igru u lekciju.
• Djeca su kupala bebe – i učila što znači briga o malom biću simulacijom stvarnog događaja.
• „Asistirala“ su pri mjerenju arterijskog krvno tlaka i glukoze u krvi – i osjećala se važno.
• Gledala su infuziju bez straha – jer su im učenici objasnili za što ona pomaže. • Upoznala su kostura Đureka – i smijala se umjesto da se boje te na taj način učili o kostima čovjeka i važnosti kretanja tijela.
To nije bila demonstracija medicine. To je bila demonstracija povjerenja. Inkluzija koja se ne deklarira – nego osjeća. Posebnu snagu projektu dali su učenici njegovatelji (TES). Njihova prisutnost nije bila simbolična – bila je ključna. Njihova toplina, neposrednost i iskrena briga učinili su razliku koju se ne može naučiti iz knjiga. U tom prostoru nije bilo podjela. Samo ljudi – koji brinu jedni za druge.
Trenutak koji se pamti: diplome, osmijesi i ponos
Kada su mališani na kraju dana primili diplome i titule „malih liječnika“ i „malih medicinskih sestara“, bilo je jasno – dogodilo se nešto veliko. I za djecu. I za učenike.
Jer dok su mališani odlazili bez straha, učenici su napravili stvarne korake prema svom pozivu.
„Ovo” se ne uči iz udžbenika
„Naši učenici ovdje ne usvajaju samo znanje – oni postaju ono što će sutra biti. A djeca dobivaju nešto što nema cijenu: povjerenje u one koji im jednog dana mogu pomoći“, poručuju koordinatorice projekta.
Srednja škola Čakovec još jednom je pokazala da nije samo obrazovna ustanova.
Ona je mjesto gdje se odgajaju ljudi koji mijenjaju svijet – počevši od onog najvažnijeg: smanjenja dječjeg straha, jačanja samopouzdanja i samosvijesti mladih naraštaja.
Autorica: Đurđica Hlapčić, mag. med. techn.
