Umirovljeni liječnik Branimir Vurušić iz Čakovca, dugogodišnji voditelj Nefrološkog odsjeka u Županijskoj bolnici Čakovec, ljubitelje pisane riječi obradovao je novom rukoveti stihova. Smilje i suhozidi su grafika jezika jer svaki stih ispisan je šarom latinice i šarom glagoljice pa kad pritvorimo vjeđe i zamagljen pogled usmjerimo stranicama, slova se preslože u kršku škrapu ili upornu liniju suhozida, pa zamirišu besmrtnim smiljem i rogačem. Tad možemo poći u šetnju kroz perivoj riječi, po zvizdanu il pod oblacima, autorovim, ali i vlastitim uspomenama.
Branimir Vurušić novu zbirku stihova posvećuje djetinjstvu, osvjetljavajući njegove fragmente iskustvom života. Stihovi su se rađali između 2020. i 2024. godine u Trogiru, Okruku Donjem, Pustinji Blaca, te u Čakovcu.
Doktor Vurušić rođen je u Trogiru i, kako sam kaže u ovoj zbirci, nakon lutanja skrasio se u Međimurju. Dosad je napisao zbirke poezije Nasumce, Iza ugla, Prstovet, Dovršenost te Smilje i suhozidi, zatim prozne minijature nazvane Letimični pogledi i knjigu priča Dvojnost, prevedenu na engleski jezik, u kojoj liječnik progovara glasom pacijenta.
U gotovo svakom novom djelu autor apostrofira duhovitu rečenicu da osobno poznaje svoje čitatelje, a tko god se – znan il neznan – nađe s druge strane korica, upoznat će Branimira Vurušića kao vladara minijature kojem mu je tek pogled dovoljan da ispiše život lika ili stoljetno nijemo trajanje forme, a da čitanje tih povijesti ne potraje dulje od pogleda samog. To se u pisanju zove – umijeće.
Željka Drljić
… i stih, dva… do susreta s knjigom:
„dubinom mora
napasti s leđa
sudbinu
potrošeno je vrijeme.
Jednom tajnom
ljuštiti drugu
starenje je“
***
„nametala je čvrsto
teška ruka
tvrdog dlana
kamenje po kamenju
kamenje uz kamenje
u namjeri između ostalog štititi smilje
njihove mirise zagurati u amigdalu
čuvati nujno za starost
od vjetra zvanog kožoder“
