BOG PRAZNIH RUKU
Dragi vjernici!
Dragi ljudi dobre volje!
Draga braćo i sestre!
Božić je pred vratima.
Bog ima poruku za svoju djecu – želi nas susresti.
Božić je slavlje susreta Boga i čovjeka.
Tako brzo, užurbano, napeto živimo da i ne znamo: imamo li vremena za taj susret?
I nije čudno da si i ne postavimo važna pitanja o Božiću: što nam Božić nosi?
Na van možemo nabrojati puno toga: svečan i bogat stol, lijepu okićenu jelku, ispod nje ‘male jaslice’, poklon za svakoga člana obitelji, možda i pažljivi dar za siromašnog susjeda ili neznanca, posjet ili dolazak najbližih. Pa i ono duhovno: odlazak na polnoćku, posjet ‘jaslicama’.
Nije li, iako lijepo, ipak nedorečeno? Očekujemo da nam Božić, Bog koji dolazi, donese poseban dar! On je novorođenče! Ima li nešto u tim malim rukama?
Talijanski mistik pjeva:
On dolazi.
I s Njim dolazi radost…
U svijet ulazi radost.
Ulazi dijete koje nema ništa.
Radost je satkana od ničega.
Jer svaki čovjek koji dolazi na svijet
dolazi praznih ruku.
(don Primo Mazzolari)
Najpraznije su čovjekove ruke kada se rađa i kada odlazi s ovoga svijeta. Bog se rađa.
Zagledan u lik djeteta koje nema ništa, želim vam blagoslovljen put prema Betlehemu!
Neka se putem izbistri poruka Božića: čekamo Njega – ne nešto od Njega.
Očekujemo Boga, ne tek dar!
Možda ste u obitelji imali radost skoroga rođenja, držali u naručju novorođenče i osjetili ‘radost novoga života’, dijete u rukama.
Dijete gradi novi život nade, ulijeva svjetlo za sutra.
Braćo i sestre!
Usmjeravamo pogled Bogu i ispovijedamo što je u kolijevci, kolijevci našega svijeta, naše nutrine u koju ga želimo položiti:
Sve više je tame i noći,
riječi su sve praznije,
usamljenost sve veća,
zaboravili smo što je mir,
sve smo tužniji, izgubljeni
zato te molimo: ‘Dođi k nama!’
Nastani se u toj kolijevci, u kolijevci našeg života, i podari nam sebe: Mir, Nadu i Radost.
Sretan vam i blagoslovljen Božić
i nadom hodočasnika ispunjenu jubilarnu 2025. godinu!
Bože Radoš
varaždinski biskup
