ŽIVOTNO OSIGURANJE: KLJUČNI STUP FINANCIJSKE SIGURNOSTI
Neugodne i krizne životne situacije koje nas mogu iznenaditi vrlo često ne možemo predvidjeti, no ono što možemo učiniti svakako su preventivni koraci kako bismo ublažili njihove posljedice. Zahtijevajući od nas brzu prilagodbu i snalažljivost u suočavanju s novonastalim okolnostima – jedan od najvažnijih koraka koji možemo poduzeti svakako je ulaganje u policu životnog osiguranja. Ovaj oblik zaštite ne samo da osigurava financijsku podršku u trenucima financijske neizvjesnosti, već i pruža osjećaj sigurnosti, znajući da su naši najbliži zbrinuti čak i u teškim i izazovnim životnim situacijama.
Osnovna svrha životnog osiguranja pružanje je financijske zaštite obitelji u slučaju smrti ili teške bolesti osiguranika. U ovakvim trenucima, polica životnog osiguranja postaje ključni mehanizam i oslonac koji omogućava obitelji da zadrži financijsku stabilnost i pokrije potrebne troškove – poput onih za organizaciju pogreba ili, primjerice, otplatu kredita. Osim svoje ključne zaštitne funkcije, životno osiguranje nudi i štednu komponentu koja omogućava osiguranicima da postupno akumuliraju vrijednost tijekom vremena. Za razliku od tradicionalne štednje, životno osiguranje omogućava dodatnu dimenziju zaštite jer pruža financijsku podršku u trenutku iznenadnog gubitka primanja ili većih troškova. Štedna opcija pruža dodatnu financijsku sigurnost, jer se prikupljena sredstva mogu iskoristiti u različite svrhe poput – financiranja obrazovanja djece, podizanja pozajmice od društva za osiguranje ili za kupnju nekretnine.
Današnja ponuda životnih osiguranja izuzetno je fleksibilna i prilagođena potrebama suvremenog čovjeka, a na vama je da odaberete ono koje najbolje odgovara vašim specifičnim potrebama – bilo da se radi o klasičnom mješovitom životnom osiguranju, rentnom, investicijskom životnom osiguranju ili riziko životnom osiguranju kojim se osigurava financijska pomoć najbližima u slučaju smrti osiguranika – riziko životno osiguranje nema štednu i investicijsku komponentu te ne uključuje isplatu u slučaju doživljenja, međutim premija je niža nego u osiguranjima sa štednom komponentom za isti iznos koji se isplaćuje u slučaju smrti odnosno nudi visoke osigurane svote po prihvatljivim premijama. Jedna od značajnih prednosti životnog osiguranja svakako je i mogućnost ugovaranja raznih dopunskih pokrića, što ovaj oblik osiguranja čini izuzetno dinamičnim ali i cjenovno pristupačnim proizvodom. Osnovna polica životnog osiguranja za osobu od 30-ak godina u prosjeku iznosi 30 eura mjesečno uz fleksibilne opcije plaćanja. Premija se najčešće ugovara na godišnjoj razini ali osiguranici mogu odabrati plaćanje premije u različitim vremenskim intervalima – godišnje, polugodišnje, kvartalno ili mjesečno.
Povrh toga, životno osiguranje može se koristiti i kao sredstvo štednje za treću životnu dob pružajući osiguranicima dvostruku korist – financijsku sigurnost u budućnosti uz pokriće rizika u sadašnjosti. Kako se približavamo umirovljenju, policom rentnog životnog osiguranja moguće je akumulirati sredstva koja će postati stabilan izvor prihoda nakon prestanka rada čime se omogućuje stabilniji životni standarda u umirovljeničkoj dobi. Ova sredstva mogu se isplaćivati u obliku periodičnih isplata dok je rentu moguće i naslijediti u slučaju da korisnik ne doživi isplatu. Iako su ove prednosti očite, građani Hrvatske police životnih osiguranja ugovaraju čak sedam puta manje u odnosu na prosjek Europske unije. Ovaj nedostatak ponajprije se može pripisati nedovoljno razvijenoj individualnoj odgovornosti ali i pomanjkanju svijesti o kulturi osiguranja općenito.
Kako bi se dodatno osnažila dobrobit zaposlenih građana ali i poboljšala njihova financijska pozicija, u okviru aktualne porezne reforme, Hrvatski ured za osiguranje i Hrvatska udruga poslodavaca uputili su inicijativu Ministarstvu financija Republike Hrvatske i Poreznoj upravi uz Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak. Cilj ove inicijative je da se premije za proizvode životnih osiguranja u slučaju smrti zaposlenika, bez ulagačke i štedne komponente, koje poslodavac uplaćuje u korist zaposlenika, smatraju neoporezivim primitkom do iznosa od najmanje 500 eura godišnje po zaposleniku.
Na ovaj način želi se postići kvalitetnija financijska zaštita obitelji odnosno najbližih osoba osiguranika u najtežim životnim trenutcima, ali i potaknuti poslodavce da preuzmu aktivniju ulogu u osiguravanju financijske stabilnosti svojih zaposlenika.
IVAN MIOČ
