Obraćajući se medijima nakon održane Svečane akademije povodom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja održane u Društvenom domu u Belici, predsjednik Zajednice braniteljskih udruga Međimurske županije Željko Tomašić, mag.ing.aedif., poslao je slijedeće priopćenje…
“Pojavile su se insinuacije, zašto je SVEČANA AKADEMIJA održan 06.08., a ne 05.08. (to su neki zamjerili, a nisu zamjerili Županiji koja je organizirala “komemoraciju” 04.08. znači isto ne na sam blagdan. Upravo zato smo odlučili 06.08. da se ne insinuira kako smo kontrirali Ćakovcu u Županiji, gdje je 05.08. bio zadnji dan Porcijunkulovog, ali ga ničim nisu posvetili Danu pobjede i domovinske zahvalnosti i Danu hrvatskih branitelja.
Smatramo da smo se samo pridružili obilježavanju toga najvažnijeg praznika za Hrvatsku i dok su drugo “komemorirali” ispred raznih spomenika mi smo slavili i veselili se i okupili na Svečanoj akademiji. A naravno da smo položili i cvijeće i zapalili svijeće, kod centralnog križa na mjesnom groblju u Belicu, jer na grobljima su naši poginuli suborci, a ne kod spomenika boli koje vrste”.
Na svečanosti su podijeljene Plakete koje je ZBUMŽ prvi puta dodijelila nekom o naših heroja i to će činiti i dalje.
Prva Odluka o povelji časti (1)
U nastavku donosimo govor koji je održao predsjednik Zajednice branitelja udruga Međimurske županije...
Poštovani hrvatski branitelji, poštovani prijatelji,
U ime Zajednice braniteljskih udruga Međimurske županije i naših članica, zahvaljujem svima što ste našli vremena da zajedno proslavimo najveći hrvatski praznik, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Pozdravljam sve uzvanike i goste redom kako ih je pozdravila voditeljica g-đa Milka, hrvatska braniteljica.
Kao danas sjećam se zore 4. kolovoza 1995. godine u Drenovom Boku kod Jasenovca. Sa izvidnicima i inženjercima 125. domobranske pukovnije u tišini, čuo se samo tihi žubor vode prilazim obali Save. Domobrani su maskirani i nose sa razna plovila, bio je jedna gumeni vojni desantni čamac ostalo su bili privatni čunovi koje su ljudi koristili za ribolova na Savi.
Spuštaju se prvi čamci u vodu, tišina, neizvjesnost. Znam da je sve dobro isplanirano, ali ovo više nije topografski zemljovid, jedna pogreška i plan više ne postoji.
Prvi val čamaca se otiskuje od ovostrane obale, čuju se samo tihi zaveslaji i čamci nestaju u magli. Napetost je na vrhuncu, ako nas poklope na vodi sve je propalo, ljudi će izginuti.
Javlja se motorola i izvješće „nalazimo se na položajima na desnoj obali Save“ Olakšanje i tiha zapovijed za desant, u drugom i slijedećim valovima koriste se izvanbrodski motori i pente, Sava je oživjela. Javljaju bojovnici iz prvog vala da su stigli do željezničke postaje u Višnjici čime je stvoren mostobran. Vraćaju prve poginule i ranjene na Savu gdje naši Međimurci iz 34. inžb pružaju svekoliko pomoć i potporu.
Prenio sam zapovijed 34. inženjerijskoj bojni da uspostavi splavna mjesta prijelaza u Jasenovcu i Drenovom Boku. Bojna je ojačana pontonskim sredstvima iz 33. inženjerijske brigade. U Jasenovcu je prebacivanje naših snaga vršeno amfibijskim transporterom PTS-m, a u Drenovom Boku je započelo uređenje silazne i izlazne rampe i sklapanje splavi od 40 t nosivosti koja je kasnije povećana na 60 t. Inženjerci 34. inžb su uspjeli jednom splavi prebaciti građevinski stroj – dozer preko Save na oko 500 m nizvodno od mjesta prijelaza, te je isti samovozno došao do mjesta gdje je započeo izradu izlazne rampe, jer je onostrana obala bila strma i pješčana, tako da je izgradnja izlazne rampe bio pravi građevinski pothvat. Kasnije se ispostavilo da smo imali i malo sreće, dozer je prošao između redova mina i neprijateljskom minskom polju i nije nagazio na minu.
Do jutra 05. kolovoza oba splavna mjesta su bila u funkciji te su u toku toga dana preko tih splavnih mjesta preko Save prebačene naše snage s kompletnom opremom i naoružanjem ekvivalenta 5 brigada, čime su nadmašeni svi proračuni i planovi.
Noću 04./05. kolovoza je preko privremeno osposobljenog željezničkog mosta u Jasenovcu u borbu uvedena Domobranska bojna Čakovec /sada pod nazivom 2. bojna 24. dp/ te je u ranim jutarnjim satima ušla u Hrvatsku Dubicu i nastavila djelovanje prema Hrvatskoj Kostajnici, čime je na tom potezu oslobodila hrvatsko Pounje i utvrdila se na državnoj granici, r. Uni.
Tijek VRO Oluja vidjeli ste na videu, želim samo istaknuti značaj postrojbi iz Međimurja, a posebno 34. inžb kojom je zapovijedao brigadir Dragutin Remenar, kvalitetnim inženjerijskim osiguranjem, omogućila da su postrojbe VI. ZP Bjelovar već 05. kolovoza ušle u Hrvatsku Kostajnicu, čime je 21. kordunski korpus vojske Srpske krajine doveden u okruženje, što jer omogućilo proboj naših snaga kod Petrinje, gdje se neprijatelj ogorčeno branio i predaju toga korpusa generalu Stipetiću u Gornjem Viduševcu kod Topuskog.
Na kraju ove crtice iz naše povijesti čestitam vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i posebno Dan hrvatskih branitelja !
Domovini vjerni !
(mp)
