Dva mjeseca nakon poskupljenja: većina građana i dalje ostaje na HZZO-u

Ni dva mjeseca nakon poskupljenja dopunskog zdravstvenog osiguranja očekivani val prelazaka kod privatnika nije se dogodio. Navika, čini se, i dalje pobjeđuje računicu. Gotovo dva milijuna građana ostaje na HZZO-u, premda mnogima to više nije najpovoljnija opcija.

Zašto građani i dalje zaziru od privatnih osiguranja, istražili smo u nastavku.

Sve što je privatno zvuči skupo

U Hrvatskoj je snažno prisutna percepcija da je sve što dolazi iz privatnog sektora: skupo. Kao da je duboko ukorijenjeno uvjerenje da je državno sigurnije, a privatno uvijek skriva neku “caku”. Sličan obrazac razmišljanja primjetan je i kada je riječ o osiguranjima.

Iako se nakon poskupljenja HZZO-a počeo stvarati određeni val nezadovoljstva, broj onih koji su zaista raskinuli policu ostao je relativno nizak. U kontekstu dva milijuna osiguranika, promjene su zasad – skromne. Razlog pritom nije nedostatak opcija, već nedostatak inicijative.

Zašto većina građana i dalje bira HZZO, objašnjava Teo Širola, predsjednik uprave kompare.

“Najčešći mit među osiguranicima jest da državno osiguranje pokriva više od privatnog. Međutim, to nije točno. Postoje zakonski regulirana pokrića koja svi osiguravatelji trebaju imati. Razlika je u tome što privatna osiguranja uz njih često nude i dodatne pogodnosti, poput pokrića za lijekove s B liste.”

Jesu li lančano poskupjeli i privatnici?

Nakon poskupljenja državnog nositelja, dio građana očekivao je lančanu reakciju na tržištu. Logika je bila jednostavna: ako je poskupjelo državno, poskupjet će i privatno osiguranje.

Ipak, većina privatnih osiguravatelja ostavila je cijene nepromijenjenima, a tek je manji dio povećao premije za 0,5€ do 4€.

Razlog leži u načinu formiranja cijena. Privatni osiguravatelji ih prilagođavaju postupno, u skladu s inflacijom i tržišnim uvjetima, pa se u kratkom roku ne očekuju nagli skokovi. Čak i ako dođe do promjene, premija se ne može podignuti usred osigurateljne godine. Nova cijena primjenjuje se tek pri obnovi, a osiguranik tada može odlučiti hoće li je prihvatiti ili će policu  raskinuti bez dodatnih troškova.

Razlika u cijeni ide i do 100€ godišnje

HZZO temelji se na principu solidarnosti, što znači da svi osiguranici plaćaju istu cijenu. S druge strane, privatni osiguravatelji cijene formiraju prema pristupnoj dobi osiguranika – i upravo tu nastaje ključna razlika.

Izvor: kompare

Dakle, privatna osiguranja isplate se svim osiguranicima mlađim od 60 godina. Za one starije, HZZO je ipak bolja opcija.

Iako brojke jasno pokazuju gdje se kome više isplati, većina osiguranika i dalje ostaje pri onome što poznaje.

Zaključak: Hrvati ne vole promjene, čak ni kada im idu u korist

HZZO ne zadržava dva milijuna ljudi zato što im je nužno najpovoljniji. Zadržava ih zato što im je poznat. Činjenica da ga koristi većina građana ne govori samo o njegovoj raširenosti, već i o tome koliko se teško odlučujemo na promjene – čak i kada nam one idu u korist.

Iva Jelić