Na Happy FM-u gostovala je prava zvijezda ranih devedesetih – Tatjana Matejaš poznatija kao Tajči. Cijeli život joj je obilježila glazba, osvajala je glasom i stasom, svi su htjeli biti poput nje – a ona se s tim nije znala nositi. Novu stranicu okrenula je daleko od slave, u Americi, gdje ima obitelj i živi desetljećima, ali rado dođe u Hrvatsku – jer je srce vuče, kako je sama otkrila u razgovoru s voditeljem Elvisom Mehičićem.
Prije više od trideset godina predstavljala nas je na Eurosongu s pjesmom Hajde da ludujemo. Pjesma je postala evergreen – stihove od riječi do riječi i danas svi znaju. Tekst Zrinka Tutića u prvoj je verziji glasio Hajde da beremo jagode, što je Alka Vuica prepravila u Hajde da ludujemo. Stvoren je mega hit, a kultna haljinica s nastupa ostala je mnogima urezana u pamćenje. Tajči je i dalje čuva u ormaru, a zanimljivu anegdotu je podijelila sa slušateljima.
Danijela Car je vozila sama u Austriju po materijal za prepoznatljivu narančastu haljinu, netko je u neko doba otišao u dućan, po one kolutove da se to stavi na haljinicu, to su bili kolutovi iz dućana di se prodaju šarafi, nije to bila neka dizajnerska stvar.
No, na njoj je sve izgledalo najbolje. Nastupi i hitovi su se samo redali… Hajde da ludujemo, Ti nemaš prava na mene, Moj mali je opasan, Dvije zvjezdice… Moglo bi se reći da ih je bilo i previše, kao i razloga da od njih pobjegne…
Bila je kombinacija razloga za odlazak, jedan od njih je i što sam oduvijek željela studirati glazbeno kazalište u New Yorku. Bila sam u Moskvi, Budipmešti, nije mi bio problem otputovati, provela sam neko vrijeme u Londonu…
…Ja sam jako voljela svoje fanove, glazbu, ali nedostajalo mi je privatnosti…nisam uopće imala pravu sliku o sebi, bila sam stalno našminkana, kao Tajči, stalno u brendu. Zapravo mi je bilo teško! Došla bih bez šminke, okupala se u moru, izašla bih van, sjela na kavu i netko bi mi prišao i rekao jooooj pa zar ste Vi Tajči? Uopće ne izgledate kao Tajči, pa puno ste mi ljepši na televiziji!? Pa normalno da jesam, kao i svi kada se našminkaju, to me je jako pogađalo… nisam se znala boriti, niti imala mentora da mi to malo pojasni i pomogne. To je jedan posao u kojem si ti izložen svakakvim kritikama, malo si se zdebljala, daj nemoj jesti, opet jedeš,…stalno si povećalom – trebalo mi je odmora…
Unatoč pričama, odluku o odlasku tvrdi – nije donijela preko noći.
Je li to hrabrost ili ludost? Oboje, mora tu malo racio popustiti. Ja nisam otišla na hir, spremala sam se za to, to je bio proces, ali nije bilo društvenih mreža, nisam ja imala mogućnost komuniciranja s javnosti i fanovima. Moja ekipa i roditelji su znali i bili su mi podrška i rekli da se uvijek imam gdje vratiti.
U Americi se odrekla umjetničkog imena, novi početak je bio jako težak.
Ja sam došla u ono vrijeme, počeo je tada već nemir i rat doma. Nisam imala ušteđevine, podijelila sam je, otišla sam s jako malo novaca. Odlazila sam iz potpune slave u totalnu anonimnost, pazi u New York u kojem možeš biti apsolutno nevidljiv. Nisam baš toliko znala ni engleski, nismo tada imali YouTube da imali prilike vježbati. Nisam željela koristiti nikakve veze, poznanstva… Htjela sam biti sama i izgraditi se ponovno…malo po malo upoznaš ljude i stvaraš si novi život…
Uspjela je, iako je mijenjala adrese, u Americi je pronašla mir i zasnovala obitelj. Tatjana, udana Cameron, rado dođe u Hrvatsku gdje su joj mama, sestra, prijatelji, ali i obožavatelji koji će je imati priliku slušati na jesen u Lisinskom. Bit će to koncert povodom 75. godišnjice izraelske nezavisnosti i 26 godina prijateljstva između Izraela i Hrvatske.
