Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača i partneri uspješno su završili projekt „Eko sjeme – Inovativne metode razvoja i proizvodnje ekološkog sjemena i sjemena čuvanih sorti u cilju očuvanja bioraznolikosti i razvoja baze znanja u ruralnom području“ financiran kroz mjeru 16.2. Programa ruralnog razvoja. Tijekom 3 godine naši partneri na svojim su imanjima proizvodili sjeme različitih tradicijskih sorata kao što su ‘Varaždinska heljda’, kukuruz ‘Starinski’, ‘Stodanac’ razne forme graha trešnjevca i kukuruzara, rajčice ‘Brački jabučar’, više tradicijskih sorata češnjaka i još niz sorata drugih povrtnih vrsta. Cilj je bio motivirati ekološke proizvođače da na svojim gospodarstvima pokrenu ekološku proizvodnju sjemena kao i testirati tradicijske sorte u uvjetima ekološke proizvodnje uz stručnu pomoć Instituta za poljoprivredu i turizam Poreč.
Na Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču proveden je pokus primjene biostimulatora na komponente prinosa zaštićenih i lokalnih kultivara češnjaka. Korišteno je osam različitih sorti i lokalnih populacija iz kolekcije koju Institut održava. Biostimulatori su primijenjeni potapanjem češnjeva prilikom sadnje i folijarnom primjenom tri puta tijekom proljeća. Rezultati su pokazali da primjena biostimulatora nije znatno utjecala na masu, visinu i promjer lukovica te postotak većih lukovica. No, zabilježene su znatne razlike između kultivara u svim komponentama prinosa, pri čemu je zaštićeni kultivar Brgudski imao veću masu, visinu i promjer lukovica i veći postotak velikih lukovica. Ovaj pokus sugerira da u proizvodnji češnjaka izbor kultivara ima veći utjecaj na komponente prinosa nego primjena biostimulatora, a tradicijski kultivari daju zadovoljavajuće prinose i u uvjetima ekološke proizvodnje. Neki od njih pokazali su tolerantnost na najčešće bolesti u proizvodnji češnjaka. Iako su češnjevi bili zaraženi, biljke su se održale i dale zadovoljavajuće prinose. Zaraženost sadnog materijala iz domaće proizvodnje ipak je jedan od najvećih problema u uspješnoj proizvodnji za tržište. Proizvodnju bi svakako trebalo pokretati od zdravog početnog materijala i u tome suradnja znanstvenih institucija i proizvođača ima ključnu ulogu.
OPG Iličić bavi se ekološkom proizvodnjom povrća prema biodinamičkim načelima. S obzirom na vlastita pozitivna iskustva u korištenju sjemena koje su sami uzgojili u odnosu na sjeme koje kupuju, željeli bi omogućiti i drugim proizvođačima korištenje kvalitetnog sjemenskog materijala od naših tradicijskih sorti. Kroz projekt su eksperimentirali s proizvodnjom sjemena niza povrtnih kultura. Posebno dobre u ekološkoj proizvodnji su se pokazale rajčice ‘Brački jabučar’, ‘Vukovarska lubenica’ i ‘Feferoni žuti ljuti’. Sve tri su upisane na sortnoj listi kao čuvane sorte. No izazovi koji su se pojavili poznati su svim malim proizvođačima i nano sjemenskim kompanijama diljem Europe. Prvenstveno su administrativne prirode jer zakoni nisu pisani sa ciljem pokretanja sjemenarske proizvodnje na obiteljskim gospodarstvima, pogotovo ekološkim, nego su fokusirani na velike sjemenske kuće. S obzirom da u Hrvatskoj takvog oblika sjemenarske proizvodnje do sad nije bilo, ne ide se utabanim stazama i u svim procedurama potrebne su određene prilagodbe kako proizvođača, tako i nadležnih institucija. Potreba za uključivanjem niza stručnih osoba, dorada kod ovlaštenih dorađivača i sl. poskupljuju i kompliciraju proizvodnju kad se radi o malim proizvedenim količinama. Nedostatak specifičnih strojeva za čišćenje, pakiranje i sl. idući je problem. Sjemenska proizvodnja kultura kod kojih se poklapaju tehnološka i fiziološka zrelost mogu se odlično kombinirati s preradom pa se praktički dobivaju dva proizvoda. No prerada ponovo traži novi set administracije i posebnih uvjeta. Zaključak do kojeg smo došli je da se proizvođači pojedinačno teško mogu snaći u mreži propisa i oformljena je inicijativa okupljena oko Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača kojoj je cilj da i nakon završetka ovog projekta nastavi dalje i podrži proizvođače koji se žele uključiti dok prvi paketići sjemena ne stignu na police naših trgovina.
Na OPG Juretić odvijala se proizvodnja tradicijskih sorti kukuruza u kombinaciji s grahom kukuruzarom. Prije nego su u konvencionalnu proizvodnju ušla kemijska sredstva kojima se s polja uklanja korov, ovo je bila uobičajena praksa malih gospodarstava. U ekološkoj proizvodnji to je ponovno moguće. Proizvodnja se odvija od prilike ovako: četiri do pet dana nakon sjetve kukuruza obavlja se prvi prohod štriglom ili drljačom i to se ponavlja osmi i dvanaesti dan. Iako dolazi do djelomičnog prorjeđivanja sklopa, korist je višestruka. Korov oslabi jer je iskopan u početnoj fazi i kukuruz ga brzo preraste, a u tlo ulazi više zraka. Nakon 10 dana, kada kukuruz ima 2-3 lista, uz njega se sije grah. Lokalne populacije graha kukuruzara posebno su prilagođene takvom uzgoju jer ne narastu previsoko, prateći rast kukuruza. Kada grah nikne, obavlja se međuredna kultivacija u 2-3 prolaska. Time se usjev ujedno zagrće da se spriječi isparavanje vlage. Prinos kukuruza bude oko 60 % prinosa u konvencionalnoj proizvodnji ali združenom sadnjom prinosi se povećavaju i na istoj površini osiguravaju se dvije berbe istovremeno (grah i kukuruz). Izazove međutim predstavljaju posljedice klimatskih promjena. U vrlo vlažnim godinama korove je praktički nemoguće zauzdati, proljetne oborine uzrokuju pokoricu i otežavaju nicanje, a u ekstremno sušnim ljetima kukuruz stradava, a grah cvate ali ne zameće plodove. Ovo dakako, nije problem samo ekološke proizvodnje. Uzgoj visokog graha u kontintntalnim krajevima Hrvatske već niz godina ne daje dobre rezultate jer biljke stradavaju od ljetnih vrućina i cvatu tek na jesen što ne ostavlja dovoljno vremena za zriobu. U vrijeme trajanja projekta uzgoj graha pokazao se vrlo uspješnim na području Brinja na imanju OPG Brbot gdje su zabilježeni manji klimatski ekstremi i nije bilo značajnijih problema.
Na OPG Mucko i OPG Babić odvijala se proizvodnja ‘Varaždinske heljde’. Ova tradicijska sorta u prošloj je godini dobila i svoju monografiju kojom Varaždinska županija doprinosi razvoju svojih tradicijskih proizvoda. Varažninska heljda ne zaostaje za drugim sortama iz uvoza čak ni u uvjetima ekološke proizvodnje. Razlika u proizvodnji heljde za tržište ili kao sjemenskog usjeva prvenstveno je u potrebi službenog nadzora ili nadzora pod stručnom kontrolom kako bi se osiguralo dobro zdravstveno stanje, poštivanje prostorne izolacije od najmanje 250 m i ostalih propisa. Sjeme je nakon žetve važno dobro osušiti i uskladištiti.
Iako je projekt završen, za nas je ovo tek početak. Tijekom projekta oformljen je tim od 8 ekoloških proizvođača koji zajednički nastavlja s radom u uspostavi ekološke proizvodnje sjemena naših tradicijskih sorti. Završni sastanak projekta u stvari je bio početni sastanak nove inicijative. Nova objavljena izdanja poslužit će kao vodilja. Potražite ih na našim stranicama www.hsep.hr u pdf formatu, a na upit šaljemo tiskano izdanje.
Sunčana Pešak
