Blagdanom Krštenja Gospodinova jučer je završilo božićno vrijeme, a započinje crkveno Vrijeme kroz godinu. Ovaj blagdan je blagdan od davnih vremena, i nekad se slavio u okviru Bogojavljenja.
Isusovo je krštenje izrazito bogojavljenski čin, bogoočitovanje. Objavilo se Presveto Trojstvo(Otac,Sin i Duh sveti). Od 1960. spomen Gospodinova krštenja uzdignut je na zaseban blagdan, jer je Crkva željela snažnije istaknuti povijesno-spasenjsko značenje ovog događaja. Događaj krštenja Isusova je tako bogat dubokim sadržajima da mu vrijedi posvetiti poseban blagdan.
Događaj Isusova krštenja koje je primio na rijeci Jordanu od Ivana Krstitelja donose svi evanđelisti. Istina, Ivan ne opisuje sam tijek krštenja, ali spominje Isusov dolazak na rijeku Jordan i Krstiteljevo viđenje Duha nad Isusom. Prigodom krštenja Otac je u Isusu obznanio svoga Sina. „Evanđelja izvješćuju kako ga je u dva svečana trenutka, o krštenju i o preobraženju, glas Očev označio kao svoga ‘ljubljenog Sina’“ (Ovo je sin moj ljubljeni u njemu mi sva milina)
Ivanovo krštenje bilo je znak kajanja i spremnosti na promjenu života, na obraćenje od dotadašnjeg načina života. Otkud Isus među krštenicima, zbunilo je to i samog Ivana Krstitelja koji ga je pokušavao odvratiti: „Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?“
“Gospodin se dragovoljno podvrgao Ivanovu krštenju određenom za grešnike, ‘da ispuni svu pravednost’. Taj Isusov čin očituje njegovo ‘poniženje’. Duh koji je pri prvom stvaranju lebdio nad vodama silazi sada na Krista, nagovješćujući novo stvaranje, a Otac obznanjuje Isusa kao svoga ‘ljubljenog Sina’.“
Nakon svog krštenja Isus počinje javno djelovati sve do svoje smrti na križu.
Pavo Jazvić
