Uskrsna nedjelja u Arena Varaždin ove je godine dobila i svoju glazbenu kulminaciju. Dvorana se ispunila publikom svih generacija koja je došla po ono što ovaj koncert svake godine obećava – dobru atmosferu, poznate hitove i večer bez zadrške.
Večer je protekla u dinamičnom ritmu, gdje su se izmjenjivali različiti glazbeni senzibiliteti, ali s istim ciljem – držati publiku na nogama. Najveći fokus bio je, očekivano, na nastupu Neda Ukraden, koja je pokazala kako iskustvo i sigurnost na pozornici i dalje imaju posebnu težinu. Njezini hitovi nisu trebali uvod – publika ih je dočekivala spremna, često glasnija od same izvedbe.
Posebno se osjetio trenutak zajedništva u dvorani – refreni su se pjevali u glas, a energija se širila redovima bez potrebe za dodatnim poticanjem. Upravo ta spontanost publike bila je jedan od najjačih elemenata večeri.
Uz nju, Grupa Vigor unijela je moderniji, plesniji ton. Njihov nastup bio je direktan, komunikativan i fokusiran na kontakt s publikom – bez distance, gotovo kao produžetak zabave izvan pozornice. Upravo su oni najviše pokrenuli mlađi dio publike, ali i one koji su došli “samo slušati”, a završili plešući.
S druge strane, Siniša Biško donio je emotivniji i intimniji moment večeri. Njegov dio programa dao je koncertu ravnotežu – kratki predah od ritma, ali ne i od pažnje publike.
Produkcijski, koncert je bio na razini kakvu publika u Varaždinu već očekuje – jasan zvuk, dobra rasvjeta i bez zastoja koji bi narušili tempo večeri. No ono što je ovaj koncert stvarno izdvojilo nije bila samo produkcija, nego atmosfera: osjećaj da publika nije došla samo slušati, nego sudjelovati.
Na kraju večeri, nije ostao dojam spektakla koji se gleda, nego događaja koji se živi. Upravo zato ovakvi koncerti u Areni Varaždin imaju svoju publiku – i iz godine u godinu je zadržavaju.
Autor: Ivana Radiković
