HZZO je sredinom prošlog mjeseca svojim „područnim ustrojstvenim jedinicama“ odaslao naputak za postupanje u kojem ih upućuje da, nakon utvrđenih nepravilnosti tijekom kontrola poštivanja ugovornih obveza, liječnike kod kojih su utvrđene nepravilnosti, prijave prekršajnom sudu, sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju.
Koordinacija hrvatske obiteljske medicine – KoHOM izražava duboku zabrinutost ovim naputkom ravnatelja HZZO-a koji, čini se, ima svrhu zastrašivanja, a uz to implicira da liječnici masovno krše zakonske odredbe. KoHOM naputak smatra neprihvatljivim i dodatnim udarom na sustav obiteljske medicine zbog više razloga.
Najvažniji je taj što se preko 98 posto kontrola HZZO-a odnosi na primarnu zdravstvenu zaštitu, a unutar nje čak 97 posto na obiteljsku medicinu. Upravo je ovaj „nerazmjer“ jedan od razloga zbog kojeg mladi liječnici izbjegavaju obiteljsku medicinu i primarnu zdravstvenu zaštitu koja je potpuno devastirana, nema dovoljno kadrova i koja neupitno propada. Naime, događa se da obiteljski liječnici bivaju kažnjeni zbog kojeg dana duljeg bolovanja ili propisanog lijeka mimo klauzula HZZO-a. S ovim naputkom ravnatelja HZZO-a, ispada da u slučajevima, kada HZZO jednostrano odluči da pacijent nema pravo na npr. trakice za GUK, putni nalog, njegu u kući, bolovanje koje je obiteljski doktor prepisao – liječnik može završiti na sudu?!
Kad se svemu tome dodaju loši radni uvjeti – u kojima, s prekomjernom administracijom, najmanje vremena ima za medicinu – jasno je da mladim liječnicima specijalizacija obiteljske medicine nije atraktivna. Posljedica toga je da su obiteljski liječnici sve stariji i u ovom trenutku pacijenti u RH doslovno ovise o „zdravlju“ čak 273 obiteljska liječnika starija od 65 godina koji su već ostvarili uvjete za mirovinu i koji u nju sutra mogu otići.
Nadalje, HZZO nije osigurao provedbu svojih odluka po kojima je obveza bolničkih liječnika izdavati interne uputnice i naručivanje pacijenta u termin indicirane pretrage. Primarni liječnici još uvijek moraju prepisivati nalaze u karton npr. da bi se opravdalo bolovanje iako je postoji obveza slanja svih nalaza u sustav.
U HZZO-om naputku najviše je pažnje posvećeno privremenoj nesposobnosti za rad, odnosno bolovanju, kao da je svaki pacijent isti i da će imati baš isti tijek liječenja ili ishode liječenja pa se tako i duljina bolovanja može precizno unaprijed matematički izračunati. KoHOM ističe da obiteljski liječnici otvaraju bolovanje svojim pacijentima isključivo po pravilima struke i ovisno o njihovoj zdravstvenoj slici te je podsjećanje na zakonske odredbe prema kojima bi se prekršajno kažnjavali liječnici ako promijene dijagnozu ili produlje bolovanje – nepotrebno. Obiteljski su ga liječnici doživjeli isključivo kao još jedan oblik pritiska na njih i pacijente.
Uz sve navedeno, HZZO umjesto da pregovara s ugovornim obiteljskim liječnicima i domovima zdravlja o novom Ugovoru, mimo svih pravila nameće Aneks u kojem sve ostaje isto i to na godinu dana, što će dodatno rastjerati obiteljske liječnike. KoHOM je svojim članovima dao preporuku da ne potpisuju Aneks.
HZZO, koji je u nespojivoj dvostrukoj ulozi regulatora i osiguravatelja, igrajući se policajca očito je zanemario svoju glavnu ulogu, a ona je osigurati brzo i dostupno zdravstvo osiguranicima koji su unaprijed platili, a koji ga ne mogu dobiti kada im je najpotrebnije. Baš zbog toga pacijenti u RH nerad zdravstvene administracije plaćaju lošim ishodima liječenja i crnim statistikama po kojima spadamo među najneuspješnije zdravstvene sustave u EU.
Ivana Mikić
