Dvadeseti veljače obilježava se kao Svjetski dan socijalne pravde. No taj dan ne služi za protokolarne poruke. On služi da se zapitamo gdje smo kao društvo i jesmo li ispunili obvezu koju smo sami sebi zadali.
Ujedinjeni narodi proglasili su Svjetski dan socijalne pravde kako bi podsjetili države da je borba protiv siromaštva, nejednakosti i socijalne isključenosti temelj stabilnog društva. Hrvatska je po Ustavu socijalna država. To nije deklaracija. To je obveza.
A brojke za 2025. godinu pokazuju da tu obvezu ne ispunjavamo.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2024. godinu, objavljenima početkom 2025., stopa rizika od siromaštva iznosi 19,6 posto. Gotovo svaki peti građanin živi u riziku od siromaštva. Među osobama starijima od 65 godina taj rizik raste na 35 posto. Kod samaca starijih od 65 godina prelazi 60 posto.
Hrvatska ima manje od 3,8 milijuna stanovnika. Više od milijun ljudi živi na rubu. To nije iznimka. To je strukturalni problem.
Podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za siječanj 2025. pokazuju da prosječna starosna mirovina iznosi oko 670 eura, približno 45 posto prosječne neto plaće. Taj omjer godinama stagnira. Ljudi koji su radili četrdeset godina danas biraju između grijanja i hrane.
Istodobno, više od 6 posto kućanstava ne može redovito grijati svoj dom. Gotovo 8 posto građana ne može si priuštiti obrok s mesom ili ribom svaki drugi dan. Svako treće dijete dolazi iz kućanstva koje teško podmiruje osnovne životne troškove.
Inflacija se formalno smiruje, ali cijene ne padaju. Hrana je skuplja nego ikad. Energenti su i dalje teret. Najamnine rastu brže od plaća. Državne intervencije postoje, ali su kratkog daha. One ne mijenjaju sustav, samo odgađaju problem.
Socijalna politika ne smije biti reakcija na krizu. Ona mora biti mehanizam prevencije. Socijalna pravda znači da mirovina prati troškove života. Da plaća omogućuje dostojanstven život. Da rad nije put u siromaštvo.
Danas u Hrvatskoj radi sve više ljudi koji su siromašni. To je poraz politike. To znači da rast gospodarstva ne dolazi do kućanstava. To znači da država ne ispunjava svoju temeljnu funkciju.
Socijalna država nije milost. Ona je politička odluka. Odluka da javni novac služi sigurnosti građana, a ne održavanju nejednakosti.
Ne govorimo o luksuzu. Govorimo o osnovama, o grijanju, hrani, krovu nad glavom i dostojanstvu rada.
Ako to ne možemo osigurati, onda moramo priznati da politika ne radi svoj posao. A posao politike nije održavanje privida stabilnosti. Posao politike je pravedno društvo.
Socijalna pravda nije dar. Ona je pravo.
Hrvatska može bolje. Hrvatska mora bolje.
Damir Barbir
saborski zastupnik Centra
