Josip Segedi i Sara Jagodič su poseban bračni par koji sam imala prilike upoznati na nedavno održanom festivalu Trash and Burn u Svetom Martinu na Muri.
Mogu reći da su me skroz pozitvno iznenadili svojim stilom i mindestom. Oboje rođeni Mariborčani po svemu se razlikuju od drugih stanovnika Maribora najprije svojim stilom odijevanja i ljubavi prema glazbi iz vremena 50tih i 60tih prošlog stoljeća te izraženim smislom za starinske predmete. Već gotovo dvije godine živim u Mariboru i prije nego što sam srela njih dvoje nisam imala prilike naići na sličan i autentičan par.
Mogu reći da je na mene Maribor kao grad ostavio dojam „dosadnjikavoga“ grada bez duše, ali nakon što sam upoznala Saru i Josipa, mislim da se definitivno moj pogled na Maribor i same ljude koji ovdje žive promijenio. Mogu zaključiti da nisam imala prilike naletjeti na ljude koji njeguju svoj stil jer se nisam našla na pravom mjestu što je greška s moje strane jer nisam dovoljno istražila grad i što nudi s umjetničke perspektive. Uglavnom s Sarom i Josipom sam se u svom razgovoru dotakla mnogih tema i pobliže saznala sve o vremenu zlatnog Hollywooda, glazbenom pravcu rockabilly te nekim starinskim predmetima iz prošlosti. Oduševio me i njihov bend Joe and The Rhythm boys koji je sve ove godine ostao vjeran rockabilly glazbenom pravcu.
Kada se rodila vaša ljubav prema stilu života u 50tim i 60tim, a često na vašim profilima možemo vidjeti i stilove iz razdoblja 30tih i 40tih, to jest razdoblja swinga?
Sara (Stacey): Već od djetinjstva, kada su moje prijateljice slušale Britney Spears ili neka druga velika imena popularne pop scene, ja sam tada bila oduševljena sa divama starog Hollywooda, posebice s Marilyn Monroe. Najdraže mi je doba 50-ih godina prošlog stoljeća, pogotovo zbog autentične energije, glazbe, mode, interijera i svega ostaloga. Volim ženstvenost i eleganciju, koja je tada bila na prvom mjestu i meni je velika inspiracija za svaki dan, a danas se na to previše puta zaboravlja.
Josip (Joe): Već od malih nogu sam sa širokim pogledom pratio oca kako svira gitaru i pjeva, a poslije tamo negdje u petom razredu osnovne škole sam počeo pratiti biografske filmove o američkim zvijezdama glazbene scene iz 50-ih godina, poput Ritchie Valens-a, Jerry Lee Lewis-a i drugih te film Rebel with out a cause od Jamesa Dean-a i kroz slušanje Elvisa, The Beatles i sličnih glazbenika i bendova te počeo simpatizirati ovo razdoblje. Tek se u srednjoj školi dogodio potpuni preokret, kada sam upoznao oko desetak prijatelje sa istim stilom i odlučili smo osnovati grupu rockabilly-a tako zvani „Hells cats“. Osim glazbe privuklo me i sve ostalo vezano uz to razdoblje poput interijera, automobila, mode, zapravo sve što je vezano uz doba 50-ih godina prošlog stoljeća kada je rockabilly bio u punom zanosu.
U kojim trgovinama pronalazite inspiracije za vaš stil?
Sara: U trgovinama je baš teško pronaći pravu odjeću, jer mi baš volimo nositi autentične odjevne komade i hraniti taj autentičan izričaj. U trgovinama se ponekad može naći nešto u retro dizajnu, ali za one prave vintage komade, koji imaju i više od 70 godina, kupujemo iz SAD-a te preko Ebay i Etsy. Moji roditelji imali su i rođake u SAD-u tako da su i bakine stvari prava riznica onoga što je sačuvala od rođaka. Na boljim sajmovima i u second hand trgovinama može se naći puno stvari.
Josip: Na Ebayu se može naći skoro sve što je potrebno. Mi imamo i stan u dizajnu 50-ih godina prošlog stoljeća, a također preko Ebay kupujem ploče koje skupljam, stvari za naš stan, stare mikrofone za pjevanje i svašta nešto. Dosta stvari sam nabavio po raznim rockabilly festivalima gdje sam nastupao sa bendom ili sam bio samo gost. U ostalom puno ljudi već zna za naš stil, tako da veliki broj stvari koje neki ljudi više ne koriste dobijemo od njih, a neke stvari smo i »spasili«, jer su ih ljudi htjeli baciti zbog razloga jer su stare.
Najdraži rockabilly festival na kojem ste sudjelovali?
Sara: Trash and burn mi je od svih festivala između dražih zato što je bio prvi kojega sam posjetila i saznala da nas ima više u okolici koji volimo ovakav stil života. A između dražih mi je i zato smo se mi (ja i Josip) upoznali baš na Trashu. Što se tiče nastupa najdraže mi je bilo nastupati na Rockin Riviera na slovenskoj obali prije nekoliko godina zato što smo imali baš taj osjećaj kao da nastupamo negdje u Kaliforniji u 50-ima.
Josip: Posjetio sam veliki broj rockabilly festivala u inozemstvu, ali mislim da mi se najviše svidjelo u Engleskoj na Rockabilly Raveu gdje su nastupile i neke velike rockabilly face iz 50-ih.
Kada se prvi puta okupila grupa Joe and The Rhythm boys te kako se uopće rodila ideja o osnivanju rockabilly benda?
Josip: Nakon srednje škole naši putevi su se nekako razdvojili, ali za neke od nas ljubav prema rockabilly glazbi i razdoblju 50-ih je ostala. Ne dugo zatim smo osnovali bend (cca 2007 godine) u kojem do dan danas sudjelujemo originalni članovi (akustična gitara i vokal, bubnjevi i kontrabas), a promijenili smo i par lead gitarista, dok se nam je konačno 2017.godine na električnoj gitari priključio sadašnji gitarist. Pred kojih 6 godina pridružila nam se i Stacey (Sara) na vokalu i klaviru. Sve do dana današnjeg uspjeli smo zadržati autentičan zvuk glazbe 50-ih a glazbu naše vokalno-instrumentalne zasedbe ljudi opisuju kao »ruralni rokenrol«. Nastupili smo na več oko 200 domačih i tujih eventa, a baš sad radimo na našoj prvoj ploči.
Koji su vaši slijedeći nastupi te gdje bi ste najradije nastupali?
Josip i Sara: Nakon odmora u 7. mjesecu odlazimo u Ičiće na festival Rockin Riviera gdje ćemo napraviti dobru svirku, a Sara će izvesti i Cabaret show po uzoru na razdoblja zlatnog doba elegancije i glamura, zatim nas čeka nekoliko svirki na privatnim zabavama, a onda tek odmor.
Sara: Željela bi jednom nastupati na Rockabilly Raveu u Engleskoj ili Viva Las Vegas u SAD-u.
Josip: Isto, kao Sara bi i ja rado nastupio na oba nabrojana festivala, a imam još jednu želju, a ta je da nas konačno angažiraju na Tear it Up festivalu u Medulinu…bio bi konačno red!
Maribor je dosta zatvoren grad po pitanju umjetničkog izražavanja, kako ljudi najčešće reagiraju na vas dvoje?
Sara: Postali smo atrakcija, ali ljudi nas baš poštuju jer vide našu ljubav prema stilu i razdoblju, ponekad nas zamole i za fotografiju.
Josip: Ponekad ima nekih čudnih pogleda, ali više od toga ljudi su oduševljeni i imamo veliku podršku. Ljudi su već navikli na činjenicu da je to jednostavno naš životni stil i način izažavanja
Primjećujete li da se u popularnost među mladima vraća rockabilly glazba?
Sara: Mislim da će ovo doba uvijek biti popularno zbog različitih načina izažavanja među mladima kao što su na primjer: glazba, frizure, vlastiti imidž, automobili, ali željela bih da bi se mladi zaista više produbili u načinu razmišljanju i preispitali sami sebe što oni žele, istraživali te saznali, što zapravo znači to povijesno razdoblje, kakva je povijest muzike itd. Ja u ovom dobu volim autentičnost zato što je u današnjem svijetu sve previše instant i na isti kalup. Definitivno mi je drago to što se na bilo koji način glazba i ovakav stil života kroz različite sfere života čuvaju i prenose na mlađe generacije.
Josip: Mislim da ima i mladih koji ne slušaju samo mainstream i ne slijede što im serviraju mediji, nego da se preispituju i traže različite žanrove, kako bi istražili što se im sviđa, ali takvih je nažalost sve manje. Mladi su danas više nisu oduševljeni sa različitim stilovima glazbe i mode, boje se eksprementirati da ne ispadnu čudni.
Mi dvoje se ne zanosimo slijepo trendovima i time što si drugi misle o nama, jednostavno smo našli tu svoju ljubav prema rockabilly glazbi te načinu života usmjerenom prema tom pravcu i uvjeren sam da će tako ostati do kraja našeg života.
Koju poruku bi ste poslali mladima koji su nesigurni u izgradnju vlastitog stila?
Sara: Samo neka budu vjerni svom unutarnjem glasu i svemu što ih oduševljava jer je to pravi put za izgradnju nečeg novog što će njih ispunjavati. U životu prije svega treba biti svoj.
Josip: Slažem se sa svime što je Sara rekla.
