Kod beba je većina roditelja spremna na to da se još neko vrijeme sigurno neće naspavati, a noćna buđenja postaju vaša svakodnevica. No, kada djeca narastu, nekako svi očekuju da noći budu rezervirane za odmor i kvalitetan san.
Problem ne mora nužno biti tek nastavak lošeg noćnog spavanja dok je dijete još bilo beba, kod neke djece jednostavno dođe do takozvane regresije sna i iako je dijete prije dobro spavalo ponekad dođe u fazu da je noćni odmor prava agonija za cijelu obitelj. Koliko god se roditelj trudio, on može dijete umiriti, staviti u krevet, no ne može zaspati umjesto njega. Dodatni problem se javlja kada je dijete premoreno, a ne želi zaspati, pa se javlja razdražljivost i svi pokušaji uspavljivanja su bezuspješni. Također, mnogi roditelji bore se sa dugim noćnim periodima budnosti. Dijete uredno zaspi, spava nekoliko sati i usred noći se budi odmorno i spremno za igru i zabavu. Dijete će svakako kroz dan nadoknaditi sna koliko mu je potrebno, no kako da taj period prežive roditelji?
Što roditelji mogu učiniti da pokušaju pomoći i djetetu i sebi u ovoj vrlo zahtjevnoj razvojnoj fazi?
Prilagodite vrijeme odlaska na spavanje
Što je dijete manje, to je potreban raniji odlazak u krevet. Svjesni smo da rutine prije spavanja i odlazak u krevet do 7,8 ili 9 (ovisno o dobi djeteta) navečer nije najpraktičnija stvar za roditelje, no važno je biti svjestan da najdublji djetetov san se događa upravo do ponoći. Upravo produživanjem perioda dubokog sna možete omogućiti djetetu da kvalitetnije spava i kroz ostatak noći. Čak i ako dijete ukupno spava jednak broj sati tokom noći, djeca koja su ranije otišla na spavanje bit će odmornija.
Brojni stručnjaci savjetuju kod male djece (primarno dvogodišnjaka) odlazak na spavanje oko 19 sati. Što je duže moguće savjetuje se djecu stavljati na spavanje ovako rano. Upravo tih četiri do pet sati dubokog sna do ponoći imaju velik utjecaj na san tokom ostatka noći, ali i na razvoj djetetovog mozga i velik utjecaj na raspoloženje narednog dana. Djeca koja na spavanje odlaze kasno, premorena i iscrpljena mnogo rjeđe dostižu potrebnu kvalitetu sna kroz noć, pa ujedno svako buđenje postaje 1-2 satna igra.
Prilagodite dnevno spavanje
Ako je dijete premalo i još uvijek nije spremno za to, nema smisla ukidati dnevno spavanje, no važno je znati da upravo dnevnim snom možete u nekoj mjeri “manipulirati” kada će dijete navečer zaspati. Dnevni san trebalo bi prakticirati oko podneva, nikako kasno popodne, a ujedno ovaj spavanac ne bi trebao trajati duže od sat do sat i pol vremena.
Kada dijete odmori dovoljno rano tokom dana, ono neće biti razdražljivo u ostatku dana, no istovremeno će imati dovoljno vremena da se umori do večernjeg spavanja.
Zajedničko spavanje- da ili ne?
Mnogim neispavanim roditeljima često se kao jedini izlaz čini prebaciti dijete u svom krevet, u nadi da će dijete tako brže zaspati, a roditelji će biti smireniji. Ovo se čini kao odličan način da se s djetetom stvori dodatna bliskost, ovaj potez neće učiniti baš ništa dobroga želji da se roditelji naspavaju.
Stručnjaci ne preporučuju uvođenje zajedničkom spavanja samo zbog cilja da dijete bolje spava. Povremeno za dodatno povezivanje da, no u svrhu rješavanja problema spavanja nikako ne. To se jednostavno neće dogoditi. Umjesto toga, vi idite k djetetu. Trebat će nekoliko noći da se dijete umiri i nauči ponovno zaspati kroz noć, no istovremeno neće biti “nagrađeno” spavanjem s roditeljima zato što se noću budi.
Naučiti dijete da mora ići ranije na spavanje i kako da se samo umiri kod noćnih buđenja nije lak zadatak, no nekoliko dana upornosti može učiniti veliku promjenu u djetetovom spavanju. Kratkoročno podnošenje žrtve u obliku nespavanja može i roditeljima donijeti brojne dobrobiti dugoročno, samo će biti potrebno vrijeme i strpljenje, kao i za većinu uspješnih koraka u roditeljstvu.
Foto: Freepik
