Suzana Martinuš – Guma
Smo išli loni na more pak nam je na pol pota počila guma. Nikaj, veli mej mož, zemi ti vun te sitnice kaj sobom peljamo pak jo premenim gumu.
Spuknem jo 10 kil kalampera, 5 kil graha, vrečo povrtelja, pol svinje, 3 piceka, racu, svinjske nogice, kufre, koruzu, vrečo melje, šlaufe, vesla, bicikline, decu, pesa, 20 litri vina … som bog kaj nesmo puno toga zeli sobom za teh por dni!
Premeni mož gumu, zrivljem jo nekak se nazoj (osim pajceka, njega sam dela v krilo), i onda me gospon pita -a de so ključi????
Pak so bili v haubi!
Ništ, idemo se sponova!
*******
Ivica Kesić – aforizmi
- Skinuta je sa burze rada. Prije toga je skidana više puta.
- Žedni istine i pravde najčešće popiju batine.
- U šumi zakona, najlakše je prikriti nelegalnu sječu.
- Izbori nas uvijek puno koštaju. Izabrani još i više.
- Čuo je da se dijele poticaji za poljoprivredu pa pustio mozak na pašu.
- Kod nas su u optjecaju mnoga platežna sredstva, a možete platiti i glavom.
- Što manje obraza imate, manje ćete i šamara primiti.
- Razum je pobijedio, ali je zbog golova u gostima sila prošla dalje.
- Tko tebe kamenom ti njega stijenom.
- Medvjede štiti zakon, a zastupnike imunitet.
******
Gorkić Taradi – Odijelo (ne) čini čovjeka, ali mu dobro isprazni novčanik
Kad je moj bratić najavio svadbu, prvo sam pomislio: “Divno, još jedno veselje, još jedan poklon i još jedno… ODIJELO!” Jer, znaš ono kad ti ormar škripi od odijela koja si nosio jednom u životu, ali svako novo vjenčanje traži “nešto svečano”, kao da ćeš se slikati za naslovnicu Voguea, a ne plesati drmeš s tetom koja miriše na rakiju i lavandu.
Naravno, nisam mogao obući staro odijelo. Ne zato što je istrošeno, nego zato što je mene bilo više nego kod prve upotrebe. Ili šire. Ili samo drugačije raspoređeno. Ukratko, ne ulazim više u njega ni kad zadržim dah, podmažem se maslinovim uljem i zazovem svetog Antuna zaštitnika izgubljenih kilograma.
Odlazak u dućan s muškom odjećom već sam unaprijed mrzio. Prvo, svi prodavači gledaju te kao da si modni invalid. Drugo, svaki drugi komad izgleda kao da ga je dizajnirao netko tko nikad nije vidio ni svatove ni svinju na ražnju.
Ušao sam. Dočekala me gospođa koja je odmah procijenila moju mjeru. “Vi ste… klasični tip. Treba vam nešto što skriva, a ne otkriva, je l’ da?” Pogodila je. Osjetio sam se kao da me netko ogolio pogledom, bez potrebe za razodijevanjem.
Donijela mi je sako. Obukao sam ga. U ogledalu sam izgledao kao lokalni mafijaš koji se pokušava uklopiti među ljude.
“Savršeno!” rekla je. “Samo ćemo malo proširiti rukave i bokove. I ramena. I možda ovaj dio ispod pazuha. I hlače ćemo prilagoditi vašoj… ehm… konstituciji.”
Preveo sam to kao: “Moramo sve skratiti, proširiti i preraditi jer Vi i ovo odijelo niste ista vrsta sisavaca.”
Onda sam pitao za cijenu. Rekla je broj koji se opasno približio četirima znamenkama bez ikakve logike.
“Ali uz to dobijete i leptir-mašnu!” rekla je veselo, kao da mi poklanja krilo aviona.
“Imate li nešto u stilu ‘fin, a siromašan’?” upitao sam.
Na kraju sam izašao s odijelom koje nisam želio, u boji koju nisam planirao, plaćenim karticom koju sam odmah nakon toga sakrio dublje nego tajne iz djetinjstva.
Na svadbi su svi govorili da izgledam odlično, a ja sam cijelu večer razmišljao samo o tome kako da sjednem a da mi odijelo ne zatraži politički azil.
Gorkić Taradi
