Stvari se trebaju dogoditi da bi se shvatila bit. Samo pričanje o tome može biti i nedostatno i biti na površini. Pa ipak čak i samo pričanje o tome da se doživi 55 godina od mature najčešće kod slušaoca dotakne neki emotivni nerv ganuća i divljenja…
Ali doživjeti to, zaista je ganutljivo, emotivno, duboko i pravi privilegij. Nažalost, nisu to doživjeli svi koji su zajedno s nama tijekom školovanja išli ka cilju i želji da budemo promjena koju želimo vidjeti u svijetu (malo parafraziram Gandhija).
Mi smo evo ove subote 27. svibnja imali privilegij proslaviti 55. godišnjicu mature sastavši se zajedno sva 4 razreda u našoj školi, gimnaziji „Josip Slavenski“ u Čakovcu, i biti nekoliko trenutaka u razredu kao nekad. Doduše sa nama je bio samo jedan razrednik-prof. Šopar Ivan. Nažalost ostalo troje su pokojni: prof. Lucija Pavlović, prof. Marijana Patkai i prof. Dragutin Toma.
Naše je druženje nastavljeno duboko u noć u restoranu „Bambino“ uz prisjećanja na školske dane i prepričavanja dogodovština, uz čvrstu odluku i obećanje da ćemo se opet sresti već za dvije godine.
Na slici s lijeva na desno
Gornji red: Bedić Ivan, Antonije Antun, Kipke Dražen, Filipić Emil, Horvat Milan, Todorović Duško, Gedrich (Kovačić) Ljiljana
Drugi red: Ivanek Krešimir, Stojko (Čukušić) Katica, Kovač (Matotek) Đurđa, Bosnić Jadran, Jelačić (Švenda) Slava, Matuzović-Lonac Mirjana, Šafarić Teodora , Makovec Aleksandar,
Donji red: Vladimir Marciuš, Mislović Anica, Jungvirth (Hegeduš)Marija, Bubek (Posavec) Biserka, Jelavić (Merlić) Vesna, Vadlja (Črep) Slavica, prof. Šopar Ivan, Šalamon (Bratuša) Đurđa, Milas (Tomić) Marija, Bartolić (Goričanec) Marija Debelec (Lončarić) Anica
Vladimir Marciuš
