1.Tribina Čakovec četvrtkom
30.3.2023. / 20 sati / SEMAFOR / Gradsko kazalište Zorin dom Karlovac
6. 4.2023. / 20 sati / SMRT U VENECIJI / film / povodom 110 GODINA FILMA U ČAKOVCU
2. Mala scena Vinko Lisjak / petak / 31.3.2023. / 20.00 sati
ZACK DUST & HIS BAND / Country večer na Maloj sceni
Najave:
Tribina Čakovec četvrtkom / 30. ožujaka 2023. / 20:00 sati
Gradsko kazalište Zorin dom Karlovac
SEMAFOR
Autor teksta: Petra Cicvarić
Redatelj: Peđa Gvozdić
Asistentica redatelja i scenski pokret: Maja Huber
Autor glazbe: Damir Šimunović
Scenograf: Ivan Botički
Izrada scenografije: Davor Trupac
Kostimografija: Morana Petrović
Inspicijent: Goran Glavač
Tehničko vodstvo: Davor Trupac
Tehnička podrška: Nikola Belavić i Željko Pauković
Majstor svjetla: Robert Pavlić
Operater tona: Bojan Blažević
Garderobijerka: Mirjana Špehar
Fotografije: Igor Čepurkovski
Uloge: Andro Damiš, Ana Šantar, Petra Cicvarić, Peđa Gvozdić, Vanja Gvozdić,
Nino Pavleković, Nikola Nedić, Lovorka Trdin
Ovo je priča o raspadanju i sastavljanju jedne obitelji koja saznaje kako jedan njihov član, najmlađi sin Vigo, ima poremećaj u spektru autizma. Cijelu priču ispričat će vam Vigova sestra Mila i to u policijskoj stanici, ali zašto se Mila nalazi upravo tamo, saznat ćete sami.
Ova predstava želi publiku uvući u Vigov svijet, pokazati gledateljima što se događa tom mladiću u glavi, zašto reagira na sebi svojstven način te zašto mu je tako teško prilagoditi se društvenim normama. Ovom predstavom želimo na topao način maknuti stigmu s autizma te pokazati zašto svi trebamo njegovati ono nešto drugačije u sebi.
Predstava je nastala u suradnji sa Udrugom Frendofon koja se bavi inkluzijom djece i mladih s teškoćama u razvoju organiziranjem inkluzivnih evenata kojima se želi educirati, upoznati i pokazati društvu u cjelini kako prihvatiti “različitosti” sa svim njihovim potencijalima i teškoćama.
Informacije: www.zorin-dom.hr
Tribina Čakovec četvrtkom
6. travnja 2023. / 20 sati / FILM / povodom 110 GODINA FILMA U ČAKOVCU
SMRT U VENECIJI
Morte a Venezia
povijesna drama / Italija/Francuska/SAD / 1971.
Režija: Luchino Visconti
Scenarij: Luchino Visconti, Nicola Badalucco (prema noveli Thomasa Manna)
Produkcija: Luchino Visconti
Produkcijska kuća: Alfa Cinematografica, Warner Bros., PECF
Fotografija: Pasqualino De Santis
Montaža: Ruggero Mastroianni
• Uloge: Dirk Bogarde, Romolo Valli, Mark Burns, Nora Ricci, Björn Andrésen
Festivali i nagrade
OSCARI 1972 – Nominacija – Najbolja kostimografija / BAFTA 1972 – Nagrada – Najbolja umjetnička režija, Najbolja kinematografija, Najbolja kostimografija, Najbolja glazba, Nominacija – Najbolji glumac (Dirk Bogarde), Najbolji redatelj (Luchino Visconti), Najbolji film / BODIL AWARDS 1972 – Nagrada – Najbolji europski film / DAVID DI DONATELLO AWARDS 1971 – Nagrada – Najbolji redatelj (Luchino Visconti), GOLDEN GLOBES (ITALIJA) 1971 – Nagrada – Najbolji film / i mnoge druge nominacije i nagrade
Skladatelj Gustav von Aschenbach (Dirk Bogarde) dolazi u Veneciju na prijeko potrebni odmor uzrokovan psihofizičkim iscrpljivanjem. Po dolasku, u luksuznom hotelu susretne poljsku obitelj i u njoj privlačnog maloljetnika Tadzia (Björn Andrésen) koji u njemu potakne kako platoničke erotske fantazije, tako i niz sjećanja na estetske prijepore o pitanjima ljepote što ih je svojevremeno vodio s kolegom Alfredom (Mark Burns). Uhvaćen u zamku vlastitog estetskog uživanja u mladićevoj ljepoti koju kriomice promatra Gustav odlučuje otići iz Venecije, ali zbog zamjene prtljage biva prisiljen vratiti se u hotel. U međuvremenu se i njegovo zdravstveno stanje pogoršalo, a potom skladatelj saznaje kako gradom hara kolera.
Drugi dio tzv. njemačke trilogije klasika talijanske kinematografije Luchina Viscontija, Smrt u Veneciji (1971.) filmska je adaptacija istoimene novele klasika njemačke književnosti Thomasa Manna. Visconti je doduše priču prilagodio tako da bi se u njoj mogao višestrukim aluzijama poigrati s likom i djelom austrijskog skladatelja Gustava Mahlera – glavni lik novele je književnik, ne skladatelj, u filmu se koriste stavci iz Mahlerovih simfonija, glavni glumac podsjeća na njega itd. – no zadržao je okosnicu djela u kojem von Aschenbachova razmišljanja o ljepoti Tadzia pripadaju platonskom idealu, kao i apolonskom principu u umjetnosti. Film je premijerno prikazan na Cannesu 1971. godine i dodijeljena mu je specijalna nagrada (kao i za cjelokupni dotadašnji Viscontijev rad) povodom obilježavanja 25-godišnjice Festivala.
Smrt u Veneciji prikazuje se u sklopu početka distribucije dokumentarnog filma Najljepši dječak na svijetu (Kristina Lindström i Kristian Petri, 2021.) koji se bavi negativnim utjecajem slave što ju je nakon svjetske premijere Viscontijevog filma iskusio tada 16-godišnji švedski glumac Björn Andrésen. Program se održava u suradnji s Restartom.
Trajanje: 2 sata i 10 minuta
Izvor informacija: RESTART label
110 GODINA FILMA U ČAKOVCU
Prvo stalno kino u Čakovcu otvoreno je u nedjelju 6. travnja 1913. u 15:30 sati u dvorišnoj zgradi u Rákóczijevoj ulici broj 19. (današnja ulica Ruđera Boškovića). Vlasnik kina bio je Maksimilijan Heinrich, koji je svoje kino vrlo ozbiljno shvaćao. O otvaranju prvog kina novine su pisale iscrpno, posebno zato jer je prva projekcija privukla velik broj gledatelja koji su iz kina izašli s najboljim dojmovima. Zadovoljstvo gledatelja bilo je veliko uglavnom zbog dvorane, koja je mogla primiti 300 ljudi, sa stolicama u četiri reda, a posljednji red zauzele su udobnije lože. Ugođaju otmjenosti doprinijela je električna rasvjeta i čistoća prostora. Ulaznice su bile jeftine, a kako je prvo kino bilo velika senzacija, tako je vlasnik odlučio otvarati kino i radnim danom (četvrtkom i nedjeljom). M. Heinrich trudio se osigurati publici najbolji mogući program. Npr. 7. rujna 1952. čakovečki kino prikazivao je film Quo vadis, prema romanu Henryka Sienkiewicza, što je bio prvi blockbuster u trajanju od dva sata s iznimno puno akcije, raskoši i statista. Najvažnije je što je film stigao u Čakovec samo godinu dana nakon nastanka i istovremeno dok se još prikazivao u broadwayskim kinima.
(iz knjige Stoljeće filma u Čakovcu, Branimir Bunjac, Razvoj kinematografije u Čakovcu do 1948. godine)
Grad Čakovec i Centar za kulturu postavili su spomen – ploču prvom čakovečkom kinu uz izložbu Stoljeće filma u Čakovcu, 2013. godine.
CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC
Mala scena Vinko Lisjak / petak / 31.3.2023. / 20.00 sati
ZACK DUST & HIS BAND / Country večer na Maloj sceni
Zack Dust & His Band predstavit će se čakovečkoj publici na Maloj sceni „Vinko Lisjak“
31. ožujka 2023. u 20 sati. U alternativnom ozračju moći ćemo čuti Zackove autorske pjesme i obrade poznatih hitova uz koje ćemo zasigurno barem na kratko otputovati u Texas ili Tennessee.
Zack Dust je country/blues/folk kantautor koji s 11 godina počinje svirati gitaru, te pisati prve tekstove i glazbu. Osnovao je grupu Voodoo Lizards kao pjevač, tekstopisac i gitarist, a nakon snimljenog albuma odlučuje pokrenuti solo karijeru. Inozemna karijera činila se kao logičan slijed, a tako i put u SAD gdje odlazi na poziv renomiranih i svjetski poznatih glazbenika; producenta i gitarista Jimmy Rip-a (Mick Jagger, Jerry Lee Lewis, Wille Nelson, Television, etc.) i Bernard Fowler-a, (The Rolling Stones, Ronnie Wood, Herbie Hancock, itd.) koji zamjećuju njegov talent. Zack prihvaća ponudu za snimanje samostalnog albuma u Hollywoodu, CA koji nosi naziv „The Other Side Of The Ocean“. Produkciju albuma potpisuje hollywoodski producent Robi Banerji (The Rolling Stones, Crosby, Stills & Nash , Herbie Hancock, Jewel , etc.). Među glazbenom elitom koja je surađivala na albumu, značajniji su: Phil Jones (bubnjar Tom Petty-a), Maxayne Lewis (pjevač Jerry Lee Lewisa), Fuzzbee Morse (multi-intrumentalist za Bono Vox-a, Lou Reed-a, Peter Gabriel-a, itd.). Svoju glazbu imao je priliku promovirati u nekima od najpoznatijih klubova u Los Angelesu, kao što su „Whisky A Go Go”, „Viper Room”, „Rainbow” i sl.
Novi album je na putu, a u stvaranju albuma su ponovo surađivali mnogi priznati glazbenici i producenti.
VESNA MAKOVEC
