Anja Žarković kaže da je zahvaljujući folkloru ponovno otkrila ljepotu tradicije i zajedništva. Narodna nošnja za nju je sada simbol ponosa i identiteta
Anju Žarković iz Nedelišća susreli smo netom prije njezine plesne točke kod Akumulacijskog jezera kraj Gornjeg Kuršanca, gdje se održavao zanimljiv kulturno-zabavni događaj pod nazivom “Sosed, pokaži kaj znaš”. Odjevena u svečanu narodnu nošnju, sa širokim osmijehom na licu, strpljivo je čekala svoj red za nastup, ali nam je rado izdvojila nekoliko minuta za razgovor.
U svijetu u kojem mladi sve više vremena provode online, Anja je pronašla svoju strast – i to ne u ekranu, već u narodnoj nošnji, pjesmi i plesu. Kao nova članica Kulturno-umjetničke udruge Sloga Nedelišće , Anja danas s ponosom nastupa i nosi tradiciju na sceni, ali i u srcu.
„Iskreno, nisam očekivala da će mi folklor toliko značiti. Mislila sam da je to samo ples i nošnja, ali sam ubrzo shvatila da je puno više – to je zajedništvo, baština i osjećaj pripadnosti nečemu većem“, kaže nam Anja.
Kako je sve počelo: jedan poticaj bio je dovoljan
Ulazak u folklorni svijet dogodio se spontano – zahvaljujući sestrični koja već godinama pleše. „Ona me stalno nagovarala da dođem na probu. Jednom sam popustila – i od tada nisam propustila nijednu!“, prisjeća se Anja Žarković.
Prije toga, ples je bio prisutan u njezinu životu samo neformalno. Kao djevojčica obožavala je balet, a kasnije se okušala i u mažoretkinjama. Ipak, tek u folkloru pronašla je osjećaj da je na pravom mjestu.
Prve probe, prve nošnje i prve emocije
Već prilikom prvog oblačenja narodne nošnje, Anja je znala da je ušla u nešto posebno. „Gledala sam se u ogledalu i pomislila: ovo nije samo odjeća – ovo je dio povijesti, dio mene“, kaže.
Posebno ju je dirnulo poštovanje koje stariji iskazuju prema članovima folklornih skupina. „Kad me netko vidi u nošnji, zastane, nasmiješi se i kaže nešto lijepo. To mi jako puno znači.“
U folkloru sam pronašla ravnotežu između škole i duše
Iako je u folkloru tek nekoliko mjeseci, Anja već aktivno sudjeluje na nastupima, putovanjima i događanjima. Priznaje da joj to pomaže i u svakodnevici. „Nakon napornog školskog dana, samo čekam da krenem na probu. To me opušta i vraća mi energiju.“
Dodaje da su putovanja s udrugom poseban doživljaj: „Upoznajemo nova mjesta, ljude, običaje. Neki nastupi su fizički zahtjevni, pogotovo ljeti, ali uz vodu, lepezu i osmijeh – sve je moguće!“
„Miss osmijeh“ folklora i ambasadorica tradicije
Zanimljivo je da su je članovi njezine KUU prozvali „miss osmijeh“. „Mislim da su to rekli da mi skinu tremu prije prvog nastupa. I upalilo je! Sad se trudim uvijek biti nasmijana“, kroz smijeh priznaje Anja Žarković.
Iako kaže da prije nije pridavala previše pažnje tradiciji, folklor ju je potpuno promijenio. „Danas shvaćam koliko smo bogat narod. Koliko imamo pjesama, plesova, običaja… I sretna sam što mogu biti dio toga.“
Pogled u budućnost: „Ovdje ostajem“
Za kraj, Anja naglašava da svoju budućnost definitivno vidi u folkloru. „Ovdje sam pronašla nešto što me ispunjava – kretanje, glazbu, prijatelje. A najvažnije, osjećam da doprinosim očuvanju nečeg jako vrijednog.“
Svojom toplinom, entuzijazmom i osmijehom, Anja postaje uzor drugim mladima da se priključe sličnim udrugama. Jer tradicija ne smije ostati zatvorena u knjigama – ona mora živjeti kroz ljude poput nje.
Razgovarala: Kristina Kobal
