U TOP MUSIC DESKU je obradio pjesmu velikog Stinga uz čiju je glazbu i odrastao. Nije Sting jedini velikan uz čiju glazbu je gradio svoj glazbeni put. Ljubav prema jazzu je naslijedio od djeda, voli i klasiku, a po struci je logoped koji je, dok je radio u struci, uspješno povezao glazbu i logopediju. Josip Palameta, kojeg smo imali priliku upoznati kao natjecatelja u poznatom glazbenom showu, novi je gost TOP MUSIC DESKA TOP RADIJA. Od tada je stasao u odličnog glazbenika koji kvalitetnim pristupom poslu u glazbenoj industriji stvara put za velike uspjehe, a svojim izvedbama oduševio je i voditeljicu Ginu Damjanović kojoj je otkrio zanimljivosti iz svoga života.
Zaljubljenik u jazz glazbu, ali i klasičnu. I to još od malih nogu. Svakako zanimljiv glazbeni izričaj za jedno dijete. Baš zbog toga otkrio je Josip kako mu je bilo u djetinjstvu odrastati s djecom koja su vrlo vjerojatno manje razumjela jazz glazbu od njega.
„Katastrofa. Imao sam užasno djetinjstvo. Šalim se! Ja sam odrastao na različitoj glazbi, ali naravno, što je zanimljiviji odgovor, ljudi su vremenom i od Voicea izvlačili te stvari kao – da sam slušao kao klinac Diklića i slično. Nisam, ali u mojoj se kući dosta slušao Arsen, slušao se Pavarotti, slušale su se čak i neke stare narodne pjesme, starogradske i slično. Ali se također slušao i Queen, Sting, Stevie Wonder, Simply Red i tako. Dok još nisam mogao sam sebi birati što ću slušati, dok još nisam bio svjestan i nisam znao, to je bio utjecaj roditelja, baka, djedova koji su svi baš puno vremena posvećivali glazbi.(…)“, otkrio je glazbenik.
S Josipom su u studio TOP MUSIC DESKA došli prijatelj Toni i brat Marko koji ga prati na klavijaturi. O tome kako mu je biti s bratom u bendu, rekao je:
„Da, uvalio mi se da svira sa mnom. Šalim se! Super je, ali sve ima svoje prednosti i mane. Prednost je ta što smo, ako govorimo o Marku, on mi je brat, jedan od najboljih prijatelja, suradnik i u poslu i u snimanju i svemu tako da zapravo nije lako s jednim likom, bilo tko da je u pitanju, sve to prolaziti i raditi. Plus smo braća!“
Ljubav prema glazbi dovela ga je i do showa ‘The Voice’ gdje je rekao da mu je želja popularizirati jazz. Međutim, kasnije je izjavio kako ne želi da ga se stavlja u jazz ladicu. Je li pomirio te dvije misli?
„Pomirio sam ja sam sa sobom, ali dugotrajan je proces tog filtriranja, odnosno određivanja u kojem smjeru želiš ići. Ja volim jazz, ali to sam krenuo govoriti prije svega iz poštovanja prema jazzerima, jer ja nisam jazzer. (…) Ta scena nije mainstream i nije stalno u medijima, nije stalno na televiziji pogotovo na prvom programu kao što smo mi imali Voice i onda mi je bilo glupo da sam ja sad kao neki predstavnik jazza – nisam, ali volim. A s druge strane, televiziji i showu je odgovaralo da imaju jednog lika u šarenilu tih različitih žanrova, koji to voli i koji to hoće raditi. Tako da sam to bio ja, na svu sreću ili nesreću, svejedno!“, rekao je Josip.
Na njegovu izvedbu u poznatom glazbenom showu, okrenula su se sva četiri mentora. Međutim, on je za mentora odabrao Massima.
„Massima sam intuitivno izabrao. (…) Massimo je žanrovski bio zapravo najbliže od svih njih nekom mom viđenju što bih ja htio raditi, kakvu glazbu. (…) Massimo je bio top i tijekom Voicea i poslije Voicea. Znao me zvati na telefon i tijekom korone dok sam ja bio u Mostaru. Vidio na telefon, ono zove Massimo, čovječe! I pomislim ‘jesam li nešto kriv?’, ne znam što je bilo, a on pitao ‘Kako si? Kako ide?, Kako to sve prolaziš?’. Baš ono – ljudina i jako mi je drago da sam njega odabrao i samo najljepše uspomene će me vezati za njega.“, rekao je glazbenik.
Otkrio je Josip i koja je to najluđa stvar koju je napravio za ljubav:
„U jednom momentu sam napisao na jednu harmoniju koja je slučajno nastala, neka pijana verzija tuđeg klavira, uspio sam napisati osobi doslovno tekst u cugu koji ne znam hoću li ikada objaviti. Doslovno sam uspio, dok sam pušio cigaru na balkonu napisati, a gledajući u osobu, cijeli refren i 80 posto teksta. Samo je izašlo iz mene. (…)“
Talentirani glazbenik je završio i studij logopedije. U Mostaru je i radio u struci. U radu s djecom koristio je i glazbu. Objasnio je kako je spajao glazbu s logopedijom:
„Radio sam jedan period kao logoped i uvijek se šalim da sam najgori logoped jer su meni neke stvari simpatične, (…) ako netko ne zna reći neki glas, neko slovo, meni je to jako simpatično i vjerojatno bih gubio puno novaca da radim kao logoped. Šalu na stranu, što se tiče nekih ozbiljnijih poteškoća kao što su komunikacijske teškoće, mislim da kvalitetna i fina glazba može na neki način pomoći bilo kome pa tako i djeci s komunikacijskim teškoćama. (…)“
Istaknuo je Josip kako je to dosta duboka tema o kojoj bi trebali pričati pravi stručnjaci. Nekome možda glazba stvara problem ili je auditivno osjetljiv, senzorno i slično i možda nije pravilo da svakome godi, objasnio je glazbenik. Međutim, rekao je kako je imao sreću kada je radio da je imao poluodriješene ruke s jednom skupinom s kojom je radio. Radilo se o grupi djece koja su u spektru autizma.
„Bila je jedna curica koja je bila dosta auditivno osjetljiva i zgražala se kada bih nešto krenuo otpjevati, bila bi vriska, panika. Međutim, vrag mi nije dao mira i pomalo sam ubacivao glazbu u radu s njom. Ta priča o ‘podvali’ glazbe toj djevojčici je završila tako da je ona naučila pjevati točno tu liniju koju sam stalno forsirao. To je bio ‘Sir Duke’ od Stevie Wondera jer sam pročitao neko istraživanje da glazba Stevie Wondera djeluje pozitivno na bilo kakve poremećaje (…). Uspio sam to uraditi tako da je ona dolazila do mene i pjevala mi cijeli unis. Sve je naučila!“, rekao je Josip.
Izvor: TOP RADIO
