U prohladna siječanjska jutra, neki učenici obuvaju pancerice i pripremaju se za skijaške staze u planinskim odmaralištima, dok neki drugi njihovi vršnjaci sjedaju u školske klupe, pregledavaju zadaće i slušaju predavanja. Ova slika postaje sve češća tijekom zimskih praznika ili produženih vikenda. No, postavlja se pitanje: koliko su takve situacije pravedne i što one govore o nejednakosti među djecom?
Za mnoge obitelji, odlazak na skijanje postao je dio tradicije, ali i statusni simbol. Cijene ski-pasova, opreme, smještaja i hrane često premašuju prosječne mjesečne plaće, čime ovaj vid rekreacije ostaje nedostupan velikom broju djece. Istovremeno, ona djeca čije obitelji ne mogu priuštiti ovakav luksuz, ostaju kod kuće, a školski raspored im ne dopušta priliku za odmor ili razonodu.
Društvene razlike sve vidljivije
Prema podacima koje su objavili nacionalni mediji, sve više djece iz imućnijih obitelji napušta nastavu tijekom zime kako bi uživalo na skijaškim stazama. I dok su škole zakonski obvezne bilježiti izostanke, mnogi roditelji uspijevaju opravdati odsutnost svoje djece, navodeći obiteljske razloge ili zdravstvene probleme. Istovremeno, djeca iz obitelji s nižim primanjima nemaju priliku za takve “izlete”, što samo produbljuje jaz među vršnjacima.
“Ponekad mi je neugodno kada na društvenim mrežama vidim slike svojih prijatelja kako se skijaju dok ja sjedim kod kuće i pišem domaću zadaću. Čini se da živimo u dva različita svijeta,” kaže učenica šestog razreda u Čakovcu.
Odgovornost sustava i roditelja
Stručnjaci ističu kako škole i obrazovni sustav igraju ključnu ulogu u smanjenju ovakvih razlika. Jedna od mogućnosti je bolje reguliranje pravila o opravdanim izostancima. Također, organiziranje zajedničkih školskih zimovanja moglo bi omogućiti većem broju djece da iskuse čari zimskih sportova, neovisno o financijskoj situaciji njihovih obitelji.
Roditelji, s druge strane, trebaju razmotriti koliko je važno djeci pružiti osjećaj jednakosti. Dok je skijanje svakako zdrav i koristan oblik rekreacije, nije manje vrijedno djecu naučiti da poštuju svoje vršnjake, bez obzira na materijalne okolnosti.
Što dalje?
Dok se društvo ne pozabavi sustavnom nejednakošću, djeca će i dalje nositi teret razlika koje nisu sama birala. Odgovornost je svih nas, od obrazovnog sustava do roditelja, da stvorimo okruženje u kojem će sva djeca imati jednake prilike za igru, učenje i odrastanje.
Jer dok jedni osvajaju vrhove skijaških staza, drugi samo žele ravnopravnost u školskim klupama.
R.Dobošić
