Zahvaljujući stabilnoj orbiti i jedinstvenom položaju u Sunčevu sustavu, Zemlju su tijekom 4,56 milijardi godina duge prošlosti raznoliki događaji i procesi, iz vrućeg, stjenovitog tijela preobrazili u plavi planet s vodom ispunjenim oceanskim bazenima i morima nad čijim se površinama izdižu kontinentalne i kopnene mase. Prvotan se život pojavio prije otprilike 3,8 milijardi godina u oceanima i otada se postupno razvijao od prvih jednostavnih oblika, postajući sve kompleksniji, no evolucijska mu je staza bila sve prije negoli glatka.
Istražujući fosile ili ostatke prošloga života koje su geološki procesi zakopali u naslage, znanstvenici su tijekom posljednjih 200 godina prikupili mnoštvo fosilnih zapisa, odnosno, podataka o fosilima širom svijeta koji su osnovni izvor informacija o prošlosti života na Zemlji. Temeljem spomenutih istraživanja znamo da današnji živi svijet od oko 8 milijuna vrsta, čini samo jedan posto svih vrsta koje su ikad postojale, što znači da ih je otprilike 4 milijarde tijekom Zemljine geološke prošlosti izumrlo.
Jedna od izumrlih vrsta je vunasti mamut (Mammuthus primigenius) – srodnik slona koji je tijekom pleistocenskih ledenih doba te dijelom holocena živio na području Euroazije i Sjeverne Amerike. Tim se područjem rasprostirala tzv. mamutska stepa, odnosno biom čiji su paleoekološki uvjeti uključivali vegetaciju tundre i stepe uz malu količinu padalina i snježnoga pokrivača te obilje sunca tijekom ljeta. Biljne zajednice mamutske stepe imale su obilje nutrijenata, brzo su se obnavljale te bile mnogo raznovrsnije od sličnih današnjih. Takvo bogato stanište činilo je idealne uvjete za velikoga biljojeda poput vunastoga mamuta, jednoga od najimpresivnijih sisavaca ledenoga doba, koji se svojim gustim krznom i zaštitnim slojem potkožnoga masnog tkiva prilagodio hladnoj periglacijalnoj klimi. Vrsta je izumrla nakon završetka posljednjega ledenog doba kad je velik dio njihovog staništa nestao zbog zagrijavanja Zemljine klime.
Fosilni nalazi kostiju i zuba vunastih mamuta relativno su česti u gornjopleistocenskim naplavinama rijeka, a omeđenost Međimurja dvama velikim vodotocima uvjetovala je njihovo postojanje i na području međimurskoga međuriječja. Od svojega osnutka do danas Muzej Međimurja Čakovec prikuplja, čuva i provodi zaštitu, među ostalim, i fosilnih nalaza sakupljenih u Zbirci paleontološke građe. Iako malobrojni, u zbirci su pohranjeni značajni paleontološki ostatci gornjopleistocenskih vunastih mamuta, ali i fosilnih surlaša iz geološkoga perioda neogena. Prema načinu prikupljanja svi pripadaju slučajnim nalazima. Većina ih potječe iz naplavina rijeka Mure i Drave, dok su četiri primjerka prikupljena prilikom eksploatacije ugljena nedaleko Murskoga Središća. Spomenuta restaurirana i konzervirana te stručno determinirana paleontološka građa po prvi će put biti predstavljena javnosti izložbom Muzeja Međimurja Čakovec pod nazivom Vunasti mamuti – divovi ledenoga doba.
Ideja o osmišljavanju izložbe na temu vunastih mamuta nastala je kao rezultat suradnje djelatnika Muzeja Međimurja Čakovec i Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja, koja je unatrag nekoliko godina rezultirala adekvatnom zaštitom paleontološke građe te njezinom kvalitetnijom stručnom muzejskom obradom. Namjera je izložbe prezentirati fosilne nalaze proboscida (surlaša) iz fundusa Muzeja Međimurja Čakovec, ali i upoznati javnost s dinamičnom geološkom prošlošću Zemlje, odnosno paleoklimom i paleookolišem pleistocena te suživotom ljudi i vunastih mamuta. Uz paleontološku građu iz fundusa Muzeja izložba će prezentirati i dvadesetak fosilnih nalaza pleistocenske faune iz privatne zbirke obitelji Zvijerac te nalaz fosilne kljove iz fundusa Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja.
Mjesto događanja: Izložbeni salon
Vrijeme trajanja izložbe: 22. 11. 2024. – 31. 3. 2025.
Otvorenje: Petak, 22. 11. 2024. u 18.00 h
Organizator: Muzej Međimurja Čakovec
Autorica izložbe: Branka Marciuš, viša kustosica Arheološkog odjela
Maša Hrustek Sobočan, muzejska savjetnica
Ravnateljica
Muzej Međimurja Čakovec
