U subotu 30.8.2025. godine sedmorica predstavnika Krovne udruge veterana 54.bojne predvođena predsjednikom Mladenom Magdalenićem obišla su mjesta ratovanja i stradavanja suboraca. Osim uređenja spomen obilježja, gdje je to bilo potrebno, upaljene su svijeće za sve poginule i izrečene kratke molitve. Obiđena su mjesta koja su vezana za postrojbu, Dereza, Omanovac, Batinjani Pakrački, Mali Banovac, Toranj, Brekinska, Gaj, Kukunjevac, Kusonje, Pakrac i Lipik. Na mjestima pogibije suboraca prisjetili su se dana kada su na ovim prostorima branili hrvatsku opstojnost.
Održan je kratak i topao susret sa voditeljem Muzeja Domovinskog rata u Pakracu gospodinom Mariom Tušekom te mu je uručena originalna ratna jakna ondašnjeg zapovjednika obrane Lipika Ibrahima Abushaala Gadafija a susretu se pridružio i domaći branitelj gospodin Božidar Lujanec.
Realizaciju puta omogućila je Međimurska županija financijskom potporom a uz predsjednika Udruge Mladena Magdalenića bili su i slijedeći članovi Udruge; Stjepan Vugrinec, Franjo Banec ,Ivo Polančec, Josip Švenda, Danijel Šoštarić i Vinko Grgić.
Danas (30.08.2025.) smo imali čast ugostiti naše drage prijatelje iz Udruge 54. samostalne bojne Čakovec, koji su nas obradovali vrijednim poklonom – jaknom poginulog zapovjednika obrane Lipika, Ibrahima Abushaale – Gadafija, objavili su iz pakračkog Muzeja vojne i ratne povijesti.
Uspio se izvući
Jaknu je sve ove godine brižno čuvao Vinko Grgić iz Čakovca, nekadašnji zapovjednik sportske čete Općinskog štaba Teritorijalne obrane Čakovec, koji je 10. listopada 1991. došao u pomoć Lipiku. Tih je dana bio u samom središtu ratnih događanja, a 28. studenog 1991. svjedočio je i tragičnoj pogibiji zapovjednika Gadafija.
– Unatoč gotovo nemogućim uvjetima i stalnoj neprijateljskoj paljbi, zajedno s preostalim braniteljima uspio se izvući iz poluokruženja te su se povukli prema rubnom dijelu grada, prema Filipovcu. Tamo su dočekali početak oslobađanja Lipika 5. prosinca 1991. godine, što je označilo početak zamjene uloga u tom dijelu rata, prisjetili su se iz muzeja.
Grgić, sportaš i diplomirani profesor fizičke kulture, odmah se stavio na raspolaganje kao pomoćnik pri zbrinjavanju ranjenika.
Krvava odora
– Kada je tehničar na punktu bio ranjen, Vinko je preuzeo njegovu ulogu, previjao rane i brinuo se o ranjenicima koji su pristizali. Nakon što su borbe popustile, a sanitet preuzeo doktor Kinčl s druge lokacije, Vinko je, nakon što mu je odora bila potpuno krvava, zatražio čistu odjeću. Tada mu je rečeno: ‘Uzmi ovu jaknu, to je od Gadafija, dodaju iz pakračkog Muzeja vojne i ratne povijesti.
Bio je to trenutak kada je jakna izraelske proizvodnje – dubonka – stigla u Vinkove ruke.
– Vinko je prihvatio jaknu, nastavio borbene akcije, a kada su se borbe stišale, otišao je s lipičkim braniteljima, uključujući Đuru Stragu, do mjesta gdje je Gadafi poginuo. Tamo su ga pronašli i prenijeli u zapovjedništvo – dodaju.
Vrijedan dar
Jakna je od tada, pune 34 godine, ostala u Vinkovom vlasništvu. Danas, tri desetljeća kasnije, vratila se na područje koje je Gadafi branio.
– Vinko je odlučio pokloniti je našem muzeju na trajno čuvanje u spomen na Gadafija, ali i na sve one hrabre branitelje koji su tih dana stali u obranu Lipika i Hrvatske. Nemamo dovoljno riječi kojima bismo izrazili zahvalnost za ovako vrijedan poklon. Možemo obećati da će jakna s posebnom pažnjom biti izložena uz Gadafijevu fotografiju u našem muzeju, zaključuju iz Muzeja vojne i ratne povijesti Pakrac.
