Zašto je činjenje dobrih djela važno za pojedinca, ali i zajednicu? Kakva je situacija u ostatku svijeta kad je u pitanju pomaganje drugima? Leo Petrov, predsjednik i osnivač udruge “Djeca za bolji svijet” na ova pitanja, ali i još mnoga druga odgovorio je voditelju Kruni Belku u novom TOPCASTU TOP RADIJA. Petrov je, ukratko rečeno, život odlučio posvetiti činjenju dobrih djela. Napisao je i priručnik “Škola dobrih djela” koji za sada koristi 30-ak škola u Hrvatskoj, a rad njegove udruge prepoznale su dvije važne međunarodne organizacije volontera s kojima uspješno surađuje na globalnoj razini.
Petrov je u jednom dijelu svog života bio vrlo uspješan, visoko pozicionirani menadžer u velikim korporacijama koji je u jednom trenutku odlučio drastično promijeniti svoj način života. O tome je li se razočarao u poslovni svijet, rekao je:
„Rekao bih da je sasvim spontano do toga došlo. Dosta rano sam uspio dosegnuti neke ciljeve vezane uz poslovnu karijeru. Uspio sam se relativno rano poslovno realizirati i više nisam nalazio toliki motiv da dalje nastavim s poslovnom karijerom. To je sigurno s jedne strane utjecalo. (…) S druge strane, svi smo svjedoci društva u kojem danas živimo. Kao otac dvoje djece razmišljam o njihovoj perspektivi, ali i perspektivi ostale djece i razmišljam o tome u kakvom stanju će sutra, prekosutra kada djeca postanu samostalna, društvo biti, u kakvom stanju će biti svijet“, rekao je Petrov i dodao kako možda to što govori djeluje kao populistička tema, međutim takvo razmišljanje mu je uistinu bilo na pameti.
Leo je osnovao udrugu „Djeca za bolji svijet“. Objasnio je što ga je motiviralo na taj korak.
„Postavio sam si pitanje – koji će jednog dana biti moj doprinos, a koji se tiče boljitka ovoga svijeta, društva? Mislim da si svatko od nas mora postaviti to pitanje. Okej, imamo život, posao, neke stvari oko sebe, ali u kakvom stanju mi društvo ostavljamo, odnosno – što ja mogu učiniti za to da društvo bude bolje? To je pitanje koje danas mnogi ljudi sebi ne postavljaju, odnosno postavljaju, ali misle da se ne može napraviti.“, rekao je Petrov i nastavio:
„Na primjeru sebe, koji sam svjesno ušao u priču žrtvovanja svoga vremena, znanja, truda, energije za boljitak društva, želio sam pokazati da je to moguće. Udruga je nastala sasvim spontano zbog želje da kvalitetno provodim vrijeme s djecom, ali i s druge strane da na djecu od malih nogu utječemo tako da se pobuđuje čim više empatije u njima. Brojna istraživanja pokazuju da društva, koja imaju visok stupanj empatije, gdje se s djecom od najranije dobi bavi po tom pitanju, su društva gdje je sklonost ka nasilju između vršnjaka najmanja, gdje je stupanj sreće i zadovoljstva puno veći i na kraju krajeva, imate društvo koje je puno manje sklono korupciji, gdje se radi puno manje pronevjera, zloraba položaja itd. To je i cilj mene osobno, kao oca koji ima dvoje djece, da u društvu u kojemu će uživati moja djeca u budućnosti bude upravo jedno takvo društvo. To teško možemo postići, ako grebemo samo po površini. (…)“
Leo je autor priručnika kojeg su prihvatile brojne osnovne škole. Priručnik služi tome da uči djecu kako da budu bolji ljudi i kako činiti dobro.
„Priručnik se zove ‘Škola dobrih djela’. Ideja je bila da se s djecom od najranije dobi pokuša da čine dobra djela. Priručnik je nastao kako bi se školama koje su se uključile u navedenu inicijativu, a u ovom trenutku to je tridesetak škola u Hrvatskoj, dovoljno detaljno objasnilo kako djecu na najbolji mogući način motivirati, ne samo da čine dobra djela. Proces činjena dobrih djela je neprekidan proces, to nije projekt već nešto što bi se trebalo stalno događati. (…) Kao društvo, govorim o Hrvatskoj, rekao bih da smo spremni pomoći – kada je požar, poplava…, ali postavlja se pitanje jesmo li spremni pomagati na svakodnevnoj razini?(…)“
Rad Leove udruge prepoznat je na međunarodnoj razini.
„Sasvim slučajno smo došli u kontakt s par svjetskih organizacija koje su se same obratile i rekle da vide ono što radimo i da im je to jako interesantno i pitale su je li bi bili zainteresirani da na neki način za početak napravimo sastanak i da vidimo, mogu li se s obzirom na temelje njihova djelovanja, pronaći neke podudarne točke. Ispostavilo se da ono što oni rade je upravo utkano u misiju onoga čime se mi bavimo. Postali smo dio jedne međunarodne organizacije zatim druge.(…)“
