Hipotetska situacija. Imali ste tisuću eura na početku prošle godine i odlučili ste se, kao i sve veći broj Hrvata, uložiti taj novac u plemenite metale poput zlata i srebra. Možda ste imali magičnu kuglu i vidjeli streloviti rast srebra. Sada to vaše ulaganje vrijedi oko 2000 eura. Možda ste zaključili da želite slijediti trendove pa ste uložili u zlato i vaše ulaganje sada vrijedi oko 1400 eura. No, postoji li bolje ulaganje i koliko smo mogli ostvariti ulaganjem u druge investicijske instrumente?
U ovoj analizi, ekonomski stručnjaci iz Centra Zlata usporedili su različite oblike ulaganja kako bi otkrili njihove performanse tijekom proteklih godinu dana te ih stavili u zajedničku perspektivu sa plemenitim metalima poput zlata i srebra.
Bankovna štednja i oročenje
Ako ste se odlučili na neke znatno popularnije i, na papiru, sigurnije načine ulaganja, to vaše ulaganje sada vrijedi znatno manje. Da ste na početku godine hipotetskih 1000 eura ostavili na računu u banci, sada bi to vrijedilo 1001 eur i oko 70 centi, s tim da bi vam banka uzela naknade za održavanje računa pa je i tih 1.7 eura zarade upitno. Prema podacima portala Numbeo iz travnja 2025. godine, prosječna cijena jednog cappuccina u Hrvatskoj je oko dva i pol eura. Drugim riječima, niti jednu kavu si ne možete priuštiti s kamatom koju bi vam banka dala na 1000 eura novca na tekućem računu.
S druge strane, možda ste zaključili da ćete vaših 1000 eura oročiti i to dugoročno jer razmišljate dugoročno. Banka vam je u ovih godinu dana prosječno isplatila 9 eura i 40 centi kao kamatu na oročeni depozit. Istovremeno, inflacija u Hrvatskoj, na godišnjoj razini iznosi 4,5%. To znači da vaš novac gubi 4,5% na vrijednosti u godini dana tako da su sve do sad nabrojane, sigurne, opcije pale ispod tog praga. Štednja u banci vas ove godine nije zaštitila od inflacije. Dapače, vi ste relativno siromašniji nego što ste bili ranije, gledano u kupovnoj moći, iako na papiru imate malo veći iznos.
Trezorski zapisi i narodne obveznice
Postoji još takozvanih “sigurnih” opcija koje u svojoj suštini i nisu toliko “sigurne”, već vas isto tako čine siromašnijima nego što ste bili inicijalno. S uloženih 1000 eura u državne vrijednosnice poput trezoraca i narodnih obveznica, zaradili bismo oko 25 eura u posljednjih godinu dana.
Ako je stopa inflacije 4.5%, a ovogodišnji prinos 2.5%, to zapravo znači da smo u minusu 2%. Gubitak od 2% godišnje možda se ne čini tako velikim, no kad bismo, primjerice, narednih tri desetljeća svake godine gubili 2% vrijednosti, na koncu bi naše ulaganje imalo gotovo 50% manje kupovne moći nego što je imao inicijalni iznos.
U posljednjih nekoliko godina, svjedočili smo nizu krugova izdavanja trezorskih zapisa i narodnih obveznica, s preko 340,000 pojedinačnih upisa građana. Sve skupa, uloženo je preko 12 milijardi eura, a prinos je varirao između 2.5 do 3.75% na godišnjoj bazi. Koliko bi građani zaradili da su umjesto u državne vrijednosnice, uložili 12 milijardi eura u, primjerice, investicijsko zlato?
Taj iznos donio bi gotovo 4.3 milijardi eura zarade samo u zadnjih 12 mjeseci. Usporedimo to s oko 320 milijuna eura kamata koje su dosad ostvarene ulaganjem u državne vrijednosne papire i prisjetimo se da je inflacija izjela sav taj prinos te nas ponovno učinila siromašnijima nego što smo bili ranije.
Indeksni fondovi, dionice i ETF-ovi
Recimo da smo se odlučili na ulaganje u indeksne fondove koji prate vrijednost referentnih burzovnih indeksa. Kada ulažemo u fondove, moramo imati na umu da oni zaračunavaju različite naknade: ulazne i izlazne naknade od kojih svaka može iznositi od 1 do 2%, naknada za upravljanje do 1.2% te naknada depozitarnoj banci i regulatoru, obično oko 0.2%. Ako ulažemo u dionice putem brokera, potrebno je platiti brokersku proviziju (do 1%), naknadu za čuvanje (do 0.3%) i transakcijsku naknadu (primjerice 0.1%). Za kraj, prinos koji ostvarimo podložan je plaćanju poreza na kapitalnu dobit od 12%, a na ovo možemo uračunati i inflaciju od 4.5%.
Ulaganje u ETF-ove postalo je iznimno popularno u posljednjih nekoliko godina. Primjerice, imamo ETF na indeks S&P 500 koji prati vrijednost najvećih 500 američkih kompanija. Samo u SAD-u, u ETF-ove je investirano gotovo 12 bilijuna dolara. Usporedbe radi, prije samo 15 godina u ETF-ove je u ovoj državi bilo investirano manje od jednog bilijuna. Ovaj astronomski porast jedan je od uzroka velikog porasta cijena dionica na američkom tržištu za kojeg mnogi analitičari smatraju da je oblik velikog financijskog balona koji će kad-tad puknuti.
Veliki priljev kapitala na američko tržište dionica doveo je do toga je je Nvidia, kompanija koja dizajnira mikročipove, trenutno vrijednija od 20 najvrednijih europskih kompanija – dio fenomena kojeg neki nazivaju specifičnim “AI balonom”. Puknuće ovog balona mnoge bi ulagače moglo ostaviti u minusu iz kojega će se izvlačiti godinama. Da se radi o balonu, u velikoj mjeri nagovještava i sama činjenica da plemeniti metali iskazuju iznimno snažan rast. Rast plemenitih metala kao “sigurnih utočišta” upravo je jedan od glavnih pokazatelja nesigurnosti na tržištu, a ta nesigurnost često prethodi velikim korekcijama tržišta.
Kada govorimo o troškovima ETF-ova, oni uključuju TER ili godišnji postotak kojeg upravitelj fonda uzima od investitora; spread ili razlika između kupovne i prodajne cijene; te naknade za transakcije koje neki pružatelji usluga naplaćuju. Osim toga, potrebno je uračunati i trošak konverzije, a zarada ostvarena ulaganjem u ETF-ove može biti podložna oporezivanju, ako je period ulaganja kraći od dvije godine. Kada se sve to zbroji, radi se o nezanemarivom iznosu kojeg investitor plaća nekoj trećoj strani, oko 2.5%, ne računajući inflaciju.
Kada zbrojimo i oduzmemo sve skupa, razvidno je da se dio prinosa na dionice i ETF-pve istopio kroz različite naknade, poreze i naknade na posrednike. Zarada na hipotetsko ulaganje od 1000 eura ovdje bi iznosila oko 150 eura.
Kriptovalute poput Bitcoina
Da ste kojim slučajem veliki pobornik kriptovaluta i da ste uložili 1000 eura na početku godine u Bitcoin, sada bi to vaše ulaganje vrijedilo 941 eur. Bili biste gotovo 6 posto na gubitku. I to, ne računajući godišnju inflaciju, porez, konverzijske i sve ostale troškove povezane s držanjem kriptovaluta.
Nekretnine
Ako za primjer uzmemo Zagreb, nekretnine su po različitim procjenama pokazale prosječni godišnji rast od 10%. U nekretnine nije moguće uložiti tek 1000 eura, no kada bismo gledali jedinični prinos na svakih 1000 eura koje smo uložili, on bi iznosio oko 100 eura. Ipak, kada govorimo o nekretninama, stvari nisu tako bajne jer moramo imati na umu različite troškove koje one iziskuju, a koji bitno umanjuju našu zaradu. Prođimo sada kroz sve vrste troškova kako bismo analizirali je li naša hipotetska nekretnina doista donijela spomenutu zaradu od 10%.
Za početak imamo poreze. Ako smo trgovali nekretninama, morali smo platiti porez na promet nekretninama te porez na dodanu vrijednost ako smo kao stjecatelj nekretnine obveznik PDV-a. Uz to, u Hrvatskoj je nedavno uveden i porez na nekretnine kojeg na godišnjoj razini plaćaju svi vlasnici više od jedne nekretnine.
Samo posjedovanje nekretnine sa sobom nosi i druge obveze u vidu raznih komunalnih davanja, a ako se radi o stanu, mora se plaćati i mjesečna pričuva. Ako želimo osigurati nekretninu, to pak iziskuje nove troškove u vidu plaćanja godišnje premije za osiguranje. Vlasnici nekretnina, s vremena na vrijeme, moraju izdvojiti novac za popravke, adaptacije i čišćenja. Ako je nekretnina zapuštena, prodaja po prihvatljivoj cijeni nemoguća je, a troškovi renovacije nažalost eksponencijalno rastu s prolaskom vremena.
Jedan od važnih faktora koji ulazi u cijenu nekretnine jest njena lokacija. Nekretnine nisu prenosive, a ako lokacija izgubi atraktivnost, na što apsolutno ne možemo utjecati, cijena nekretnine znatno će pasti. Kao primjer možemo uzeti ruralne krajeve Hrvatske koji su udaljeni od velikih gradskih središta. Stanovništvo je sve starije, teško je naći posao, mladi iseljavaju, a kuće se zbog svega toga prodaju ispod cijene.
Nekretnine su jedan od najmanje likvidnih oblika imovine. Poželite li prodati svoju nekretninu i unovčiti ju, to će vas vjerojatno koštati dosta vremena, a često i živaca. Pronaći adekvatnog kupca koji je spreman platiti fer tržišnu cijenu, bez pretjeranog cjenkanja i zavlačenja, nije jednostavno, a poželite li ubrzati proces prodaje, izgledno je da ćete morati pristati na nižu cijenu od tržišne kako biste se brzo domogli novca.
Unatoč tome što nekretnine mogu donositi prihod od rente, može doći do problema s njenim ubiranjem, što stvara direktne troškove vlasniku nekretnine. U takvim situacijama, nerijetko se događa da najmoprimci imaju veća prava od najmodavaca. U novinama svako malo možemo čuti o slučajevima gdje netko izbjegava plaćanje rente, najmodavac ga ne može izbaciti van, a sudski proces se oteže godinama. Ako dođe do izmjena zakona koje bi uklonile ovaj disbalans, moguće je da bi se na tržištu najma odjednom pojavio veliki broj od 600,000 praznih hrvatskih nekretnina koje zjape prazne. Takvo povećanje ponude moglo bi dovesti do situacije u kojoj cijena rente dramatično pada, umanjujući potencijalnu zaradu za najmodavce.
Sve u svemu, kada na baznih 1000 eura uloženih u nekretninu u prethodnih 12 mjeseci, uračunamo sve troškove koje smo možda imali kroz godinu, zajedno s inflacijom, pitanje je jesmo li doista zaradili prosječni iznos od 100 eura.
Plemeniti metali kao jedno od najefikasnijih ulaganja u posljednjih godinu dana
“Plemeniti metali, ponajprije investicijsko zlato i srebro, pokazali su se kao jedan od najefikasnijih i najsigurnijih oblika ulaganja u protekloj godini. Ovo nas ne treba čuditi, budući da se fizičko zlato i srebro smatraju tradicionalnom zaštitom vrijednosti od pojava kao što su visoka inflacija te gospodarskih i društvenih kriza”, komentira Saša Ivanović, glavni direktor Centra Zlata.
“Novac u vidu papirnatih valuta polako gubi kupovnu moć, a banke daju zanemarive kamate na štednju. Trezorski zapisi kao niskorizičan instrument s relativno niskim prinosom nisu adekvatan način za očuvanje vrijednosti i “borbu” protiv inflacije. Kriptovalute poput Bitcoina ove su godine podbacile i pokazale zašto je njihova volatilnost jedan od glavnih negativnih rizika za ulagače. ETF-ovi, dionice i nekretnine, unatoč solidnoj zaradi, isto tako iziskuju niz troškova koji, u ozračju visoke inflacije, bitno umanjuju njihov ukupan rezultat.”
“Ulagači stoga sve češće pribjegavaju sigurnim utočištima koja štite vrijednost njihovog novca, u ovom slučaju zlatu i srebru. Riječ je o instrumentima niskog rizika koji su u posljednjih godinu dana, ne samo pobijedili inflaciju, već donijeli i pozamašnu zaradu svojim ulagačima. Cijena zlata u proteklih je 12 mjeseci porasla za više od 43%, dok je cijena srebra u istom periodu skočila preko 110%. Drugi ulagački instrumenti uglavnom se nisu mogli pohvaliti ovakvim rastom i tu činjenicu je sada prepoznao veliki broj investitora.”
“Kada za primjer uzmemo posljednjih 20 godina, cijena zlata imala je prosječni godišnji rast od 11%. Dakle, ovo su iznimne godine za zlato, no one su također posljedica trenda opadanja povjerenja u papirnati novac, a tom se trendu ne nazire kraj u narednim godinama”, objašnjava Ivanović.
Vedran Topalušić
