Piše: ŽELJKA DRLJIĆ
Slučaj Zginula je Pikuša vratio se u javnost prošloga tjedna uhićenjima čelnih i nečelnih ljudi Vajde te prvaka vrgoračkog mesarsko-kobasičarskog klana, klana koji je svojedobno kupio Vajdu. Zašto svijetli Vajdina kurija? Il’ je dernek il’ je stigla murja?, dvojio je puk.
U nastavku slučaja Zginula je Pikuša javnost je pratila privođenja zbog sumnje na subvencijske prijevare i krivotvorenje službenih dokumenata, nakon čega su nečelni pušteni, a čelni zadržani u pritvoru. Javnost se jednako tako oštro podijelila: na čelne i „nečelne“ – na građane i političare. Hrvatski političari, bez obzira koju boju nose, ne vole EPPO-ove akcije. Podilazi ih jeza na svaku vijest o novim uhićenjima. Čak kad ‘padaju’ i oni suprotnih boja, čak i kada nemaju nikakva razloga strepiti da će osvanuti i njihov ‘EPPO dan’, podilazi ih jeza.
EPPO-ve akcije grade mostove preko nepremostivih hrvatskih političkih dubina i nastave li iz Luxembourga ovim tempom, moguće je da Hrvatska završi u jednopartijskom sustavu, drhteći ujedinjena pred ‘luksemburškom prijetnjom’. Oni lijevi, što su sigurni da su čisti k’o suza i da su anđeli prava poslani da prolijevaju rijeke pravde, bježe od komentiranja EPPO-vih istraga kao vrag od tamjana. Desnima je još teže. Oni drhte. Njima je krimen upisan u stranačku iskaznicu, neizbrisiv poput tetovaže, čak i onima koji mrava nisu zgazili.
Političare u Hrvatskoj EPPO zbližava jer svi osjećaju snažnu empatiju prema Odvedenima.
Suprotstavljena im je skupina – građani – koja u većini ovacijama dočekuje nova uhićenja pod uvjetom da su rezultat EPPO-ve istrage. Ako su uhićenja rezultat istrage Državnog odvjetništva ili USKOKA, građani su skeptični i prihvaćaju – ono što inače olako odbacuju – da je svatko nevin dok mu se krivnja ne dokaže.
Uskoro će jedni, potom i drugi izbori, pa će političari morati uskladiti stavove s pukom. A puk nema kamo jer – EPPO im neće biti na izbornim listama.
Zašto hrvatske političare podilazi jeza od spomena Ureda Europskog tužitelja kada predmeti istraga EPPO-a nisu ekskluzivno usmjereni na njih? Ni u slučaju Zginula je Pikuša nema političara. U pitanju su ljudi koji su uz politiku bili utoliko vezani što su snishodljivo dočekivali ministre i ministrice na otvorenjima novih hala i postrojenja jer su im trebali za ostvarenje snova o moći, fotografirali se s njima te potom masno plaćali duplerice u novinama s kojih su širokim osmjesima obećavali sjajnu budućnost svima – osim svinjama.
Zašto ih podilazi jeza? Odgovor je u riječi – neovisan. U hrvatskom jeziku našega doba ovaj pojam ne znači isto što i engleska riječ independent (iako ju tako prevodimo) upisana u naziv Ureda Europskog tužitelja – The independent public prosecution office of the EU. EPPO je nedostižan hrvatskim krakovima političke moći, zato je kod nas neovisan.
Mi živimo u mentalitetu zapletenom u ovisnost primanja i davanja kojima tepamo eufemizmima poput prijateljstvo, kumstvo, partnerstvo, naša stvar i slično. I svi smo dio nekog klupka i ovisimo o njemu. Jedina je razlika što su neki to osvijestili, a drugi ne. Zato kod nas riječ neovisnost označava tek čežnju za tim.
