PIŠE: ŽELJKA DRLJIĆ
Nada je umrla jučer kada su se u udarnim vijestima dnevnika nizali prilozi o prosvjedima u raznim dijelovima ove zemlje. Jedni su prosvjedovali protiv obnovljivih izvora energije, drugi protiv zagađenja, treći protiv najavljenih poreza na nekretnine, a četvrti protiv onih prvih. Kažu – bila je to subota prosvjeda u Hrvatskoj. Bio je to trenutak u kojem je barem polovici građana ove zemlje već bilo kristalno jasno da su im državu prodali mafiji. I nitko zbog toga nije izašao na ulicu. Pojedini predsjednički kandidati ubacivali su teatralnim tonom tu činjenicu u prvi čin svojih predstava, dobili za izvedbu slabašan aplauz iz okupljenih gomilica ili kakav povik protiv. I to je sve.
Na dan kada je barem pola Hrvatske osvijestilo da je država prodana mafiji, zemlja šuti k’o zalivena, dok pravna država radi svoj posao.
Koliko ljudi u ovoj zemlji guše egzistencijalni lanci? Milijun njih? Možda i više. Uglavnom starih i teško bolesnih. Njima će 30, 40 ili 60 eura božićnice od lokalnih vlasti biti melem za sve rane. Nemaju više snage ni za što drugo do pratiti te vijesti. Gladni na barikade ne mogu.
U subotu – kada je barem polovici stanovnika Hrvatske bilo jasno da su im državu prodali mafiji – Riječani su se okupili u velikoj humanitarnoj akciji kojom pokušavaju skupiti novac da kupe stan svojoj sumještanki, samohranoj majci četvero djece, oboljeloj od zloćudne bolesti. Da pozlate ono što pozlatiti mogu. U mnoštvu nije bilo predsjedničkih kandidata, ni države, a bogami ni mafije.
Advent je na pragu i kite se bandere i pročelja. Nagovještaj doba došašća u ovoj zemlji odavno više nije namijenjen vjernicima, već je rezerviran za poruke mira i ljubavi političara.
Uskoro će se paliti prva adventska svijeća…
Faljen Isus i mafija.
