Zvonimir Tumpić iz Preloga primjer je sportaša koji dokazuje da godine nisu prepreka za aktivan život. U 70. godini života nastavlja s natjecanjima u triatlonu i bez straha izlazi na start zajedno s mnogo mlađim protivnicima. Ove nedjelje ponovno će nastupiti na Divljem triatlonu, događaju koji mu je posebno prirastao srcu jer se na njemu natječe već više od petnaest godina.
Osim što je natjecatelj, Tumpić je i član Zbora atletskih sudaca u Međimurju, što dodatno potvrđuje njegovu dugogodišnju povezanost s atletikom i sportom u regiji.
POČETAK U PRAVOM “DIVLJEM” STILU
Njegova prva utrka na Divljem triatlonu dogodila se sasvim slučajno, davno prije 2010. godine, kada je organizator bio Međimurski triatlon klub. Tada su mu treneri iz savate boksa, profesori Rožmarić i Večerić, na jednom treningu spomenuli da idu na triatlon u Prelog.
– Nisam znao gotovo ništa o toj disciplini, ali činilo mi se izazovno i zanimljivo. Ukratko su mi objasnili tehniku i već idućeg jutra u auto sam ubacio neki bicikl te se zaputio na Cirkovljansku šuderanu – prisjeća se Tumpić.
Njegovo prvo plivanje bilo je bez naočala i kape, što je izazvalo reakciju očne sluznice. Zbog toga je bicikl vozio gotovo naslijepo, no svejedno je stigao do cilja. – Upravo to je bilo u duhu Divljeg triatlona – nepredvidivo, zahtjevno i pomalo nesmotreno, ali izuzetno uzbudljivo – dodaje sa smiješkom.
DRUŽENJE KAO NAJVEĆA NAGRADA
Nakon te prve utrke, uslijedilo je nezaboravno druženje s ostalim natjecateljima. Profesor Žegarac mu je tada objasnio kako je nastao naziv Divlji triatlon, a Tumpić u tome prepoznaje i svoj vlastiti početak. – Od tada sam redoviti sudionik, svake godine se vraćam s novim iskustvima, ali uvijek i s istom radošću zbog druženja i prekrasne atmosfere – kaže.
Za njega triatlon nikada nije bio samo sport, nego prilika da se poveže s ljudima sličnog načina razmišljanja. Posebno ističe važnost zajedničkih trenutaka i tradicionalne fešte nakon utrke.
BEZ POSEBNIH PRIPREMA, ALI UVIJEK U POKRETU
Tumpić se natječe ne samo u Hrvatskoj, već i na triatlonskim utrkama u Sloveniji i Austriji. Unatoč velikom iskustvu, kaže da nema posebne pripreme za Divlji triatlon, a aktivni je i u Triatlon klubu Varaždin.
– Uz sve obaveze, od posla do suđenja u atletici i redovite atletike, jednostavno dodam nešto plivanja i bicikla. Koliko sam utreniran, takav mi je rezultat – skromno objašnjava.
Za njega triatlon nikada nije bio iscrpljujuća obveza, već prirodni nastavak njegove sportske svakodnevice. – Nikada ga ne doživljavam kao neki poseban poduhvat, već kao lijepu priliku da budem aktivan i u dobroj formi – kaže.
“DOM ZDRAVLJA NA DRAVI”
Osim triatlona, Zvonimir Tumpić već 22 godine sudjeluje u Kros ligi Drava, a od prvog dana nije propustio niti jedno kolo. To je za njega postao životni ritual i temelj zdravlja.
– Prijateljima često kažem: ‘Sad nemam vremena, idem u Dom zdravlja na Dravu.’ Upravo tamo sam pronašao početak svojih atletskih aktivnosti i od tada nisam stao – zaključuje.
Njegova priča pravi je dokaz da sportski život nema rok trajanja. Divlji triatlon za Tumpića nije samo utrka, već simbol upornosti, zajedništva i ljubavi prema zdravlju. A publika i natjecatelji ga s razlogom doživljavaju kao inspiraciju – veterana kojem godine nikada nisu prepreka.
(M.PRESS)
