Dana 8. kolovoza 1928. godine u 57. godini života umro je suosnivač HPSS-a (kasnije HSS) i velikan hrvatske povijesti Stjepan Radić. Njegova je smrt bila posljedica komplikacija nastalih pri atentatu u tadašnjem Parlamentu 20. lipnja, a zdravstveno stanje nakon ranjavanja dodatno mu je bilo otežano i zbog dijabetesa od kojeg je bolovao. Poslije ranjavanja imao je stalno povišenu temperaturu, dobio je upalu pluća i na kraju, podlegao srčanom udaru.
Naime, u Stjepana Radića pucao je iz revolvera radikalni zastupnik Puniša Račić, koji je tom prilikom ubio Đuru Basaričeka i Pavla Radića (nećaka Stjepana Radića). Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu je teško ranio.
Radić je pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj, a njegova sahrana je najmasovniji događaj u modernoj hrvatskoj povijesti. Točan broj ljudi koji su se okupili na njegovoj sahrani nije poznat, različiti izvori navode između 200 i 300 tisuća. U svakom slučaju više nego što je Zagreb tada imao stanovnika.
Atentat na Radića i hrvatske zastupnike zapravo je bio uspješan pokušaj gušenja demokratskih odnosa u tadašnjoj državi, jer je ubrzo uspostavljena Šestosiječanjska diktatura.
(HSS)
