Piše: ŽELJKA DRLJIĆ
Melem na ranu bila je izložba Borisa Lisjaka u Centru za kulturu, otvorena u četvrtak. Centar i LiJa, izložba je Borisovih plakata, a Boris je dijete Čakovca i dijete pokojnog glumca Vinka Lisjaka, predanog promotora gradske kulture, te idejnog začetnika Centra za kulturu. Borisovi zmajčeki, bijeli (bijeli, bijeli) klaun i mnoga druga grafička rješenja koja je radio za CZK, melem su na ranu zato što me danima svaki put gadno štrecne kad prođem gradskim kružnim tokovima iz čijeg me središta zlokobno prate lica strašila od komušine. Zašto su zelene jezgre rotora u Čakovcu godinama poligon za testiranje budalastih ideja? Poput one sramote prije koju godinu – kada su na njima osvanule gigantske ploče s natpisima ‘hvala banci ili hvala tvrtki toj i toj zato što je financirala uređenje cvjetnih gredica’. Rotor – ringišpil gluposti. Ako si već nažicao pare za uređenje, dovoljno je bilo poslati pristojnu zahvalu upravi nažicanog, umjesto snishodljivog uneređenja grada nakaradama. I sada, ponovo! Strašila nisu baština Čakovca. Ovaj grad ima ljude koji su kadri predstaviti, ali i stvoriti vrijedno nasljeđe, ljude kojima neće na pamet pasti uneređivanje zelenih jezgri kružnih tokova krpenim spodobama. Primjer je Leteći dječak, postavljen 2020., povodom 45. godišnjice ŠAF-a, u prolazu između zgrade Centra za kulturu i Robne kuće Međimurka. Osmislio ga je Darko Žišković-Žiži, a izradio Robert Wrana. Leteći dječak čuvar je ulaza u čakovečku tvornicu mašte – ŠAF – i svaki put kad prođem pokraj njega poželim ga zavrtjeti… jer budi dijete u meni.
Volim i Borisove natisnute vedutice, narisane neopisivom lakoćom. Zašto takvim znakovima pored puta ne bismo ukrašavali grad, umjesto strašilima za nedužne ptice s čijih nam se krpenih lica ceri odraz užasa, poput onog s plakata za američke horore C produkcije?
U TAMI GRADSKOG PARKA
Kad smo kod horora, 31. listopada zasjedat će Gradsko vijeće Čakovca, zbog nagomilanih nedoumica. Revoluciju ne očekujte jer se ona neće odigrati u gradskoj vijećnici.
Tek koji sat kasnije, kad padne Noć vještica, okupit će se bića jača od Gradskoga vijeća. Bića koja su nekada rušila odluke toga tijela k’o od šale… (sad svira ona strašna muzika iz Petka 13.).
U tami krošnji zasjedat će Parlament gradskih vrana da bi revidirao netom donesene odluke ljudskoga vijeća. Njihovu inteligenciju ne treba zanemariti: sjetite se skupih pokušaja bivšega š(t)efa grada koji je vrane pokušao rastjerati helijevim balonima s fotografijama krepanih ptica, emitiranjem kliktaja pernatih predatora, potom kruženjem sokolova i jastrebova nad parkom. Uzalud. Odletjele su samo naše pare. Vrane su ostale i ponovo će rušiti odluke ljudi, bude li im se htjelo.
Nadam se da će na noćnom redu sjednice Parlamenta gradskih vrana biti i krpene „bebe“ s rotora … ne bili nestale u čaroliji Noći vještica, jednako kao što su opačinom i osvanule.
