U sklopu manifestacije „Po stazah naših starih“, višednevnog putovanja s ciljem povezivanja nekadašnje domovine i krajeva koje su naselili bježeći od osmanske prijetnje u ranome novom vijeku, Međimurje je danas, 11. srpnja, pohodila grupa gradišćanskih Hrvata iz općine Koljnof u blizini Šoprona u Mađarskoj. U Mihovljanu, kao posljednjoj postaji hrvatskog dijela puta, započetog kod Udbine nekoliko dana ranije, dočekao ih je i ugostio KUD Mihovljan, a organiziranju događaja pridružio se i čakovečki Ogranak Matice hrvatske.
Pozdravljajući u ime domaćina okupljene, predsjednik KUD-a Mihovljan Predrag Kočila i predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu Zoran Turk, istakli su identitetske, kulturne i duhovne veze gradišćanskih Hrvata s Hrvatima u matici-zemlji, kao i povezanost povijesnog jačanja hrvatskog identiteta u Međimurju sa selidbenim procesima koji su doveli i do nastanka hrvatske zajednice u Gradišću. U ime gostiju domaćinima se obratio Franjo Pajrić, nakon čega je uslijedio kratak kulturni program. Odjeveni u nošnje svog kraja, gradišćanski su Hrvati pred domaćinima izveli nekoliko tradicionalnih pjesama, jački, čije je stihove moguće uzeti i za geslo čitavog susreta – „Živili vi, živili mi, živilo bratinstvo!“
Grupu koja putuje čine mladi plesači s orkestrom, uz pratnju kočije i konja. Ovim putovanjem se, kroz glazbu i folklor, nastoji očuvati hrvatska tradicija i običaji Hrvata koji žive u Mađarskoj.
Riječ je o projektu koji traje od 2013., a trajat će do 2033. godine kada će se slaviti 500. godišnjica dolaska u Mađarsku. Osim etnološkog aspekta, ovo putovanje ima edukativni, istraživački i povijesni karakter.
Prije pet stoljeća se oko 150 000 Hrvata iz Hrvatskog primorja, Slavonije i današnje sjeverozapadne Bosne i Hercegovine, bježeći pred Turcima, sklonilo u tadašnju zapadnu Ugarsku. S ciljem okupljanja Hrvata koji žive razasuti po cijeloj Europi, Gradišćanci iz mađarskog dijela Gradišća pokrenuli su projekt “Po stazah naših starih”.
Ove godine putovanje obuhvaća pet država; Hrvatsku, Mađarsku, Austriju, Češku i Slovačku, a putuju mladi iz Hrvatske i Mađarske. Kroz susrete i zajedničke kulturno-umjetničke programe, koje provode sa svojim domaćinima u mnogim mjestima na svom putovanju, ukazuju na zajedničko povijesno, kulturno, etnografsko i jezično naslijeđe.
Budući da u Šopronu djeluje jedan od ogranaka Matice hrvatske za Hrvate van Republike Hrvatske, vrijedi za kraj istaknuti nadu kako će obostrano izražena želja za jačanjem suradnje vrlo skoro uroditi novim susretom i daljnjim upoznavanjem među sunarodnjacima.
Predrag Kočila
