Velikih sedam desetljeća napunio je ovih dana naš Muzej Međimurja Čakovec. Kako se razlikuje datum osnivanja ustanove i otvaranja muzeja za javnost, odlučili smo se prikloniti ovom potonjem te ćemo kroz čitav mjesec svibanj različitim programima obilježavati ovu veliku obljetnicu. Logotip povodom 70. obljetnice Muzeja osmislila je Rusa Trajkova, ak. graf. dizajnerica, a napravljen je u duhu konstruktivizma. Predstavlja usmjerenost na izgradnju i produktivnost koja prati naš muzej zadnje desetljeće. Ovakva obljetnica povod je da ukratko predstavimo povijest našeg čakovečkog muzeja.
Gradski muzej Čakovec je osnovan 19. veljače 1954. godine kao ustanova, a osnovao ga je Narodni odbor Općine Čakovec. Novootvorena ustanova definirana je kao kompleksan muzej zavičajnoga tipa, što je i dandanas. Od samih početaka muzejska sakupljačka politika vezana je isključivo na područje Međimurja, a karakter muzeja definiran je kao kulturno-prosvjetni. Muzej je u začetku imao dva zaposlenika: direktora i kustosa Aleksandra Schulteisa, akademskoga kipara i velikoga entuzijasta u očuvanju kulturne baštine te Stjepana Leinera, administrativnoga službenika, fotografa i preparatora, sudruga po čeličnoj volji da zajedno postave muzej na noge.
Kako bi pribavili predmete za muzejski fundus, 4. travnja 1954. godine u Domu sindikata postavili su Kulturno-historijsku izložbu čiji je cilj bio poticanje građana na poklanjanje predmeta umjetničke i povijesne vrijednosti u budući muzej. Na izložbi je bio izložen stilski namještaj, na zidu su bili obješeni originalni portreti u tehnici ulja na platnu Nikole i Adama Zrinskih, posuđeni u tu svrhu iz Franjevačkoga samostana u Čakovcu, a dio izložbe sačinjavao je materijal iz Narodno oslobodilačke borbe. Prikupljeno je mnogo dokumenata, knjiga i novina, s originalnim prvim primjerkom lista Međimurja iz 1884. godine. Izložene su kamene skulpture, cehovski predmeti, obrtni proizvodi te etnografski materijal. Izložba je bila vrlo uspješna i posjetilo ju je čak 3314 ljudi. Potaknuti izložbom mnogi su građani ponudili predmete na otkup muzeju po povoljnim cijenama, dok ih je manji broj predmete muzeju poklonio. Budžet za otkup osiguralo je Muzealno društvo Međimurja i Narodni odbor gradske Općine Čakovec. Fundus budućega muzeja se brzo popunjavao i formirane su različite muzejske zbirke.
Dio materijala za stalni postav muzeja Čakovčani su dobili iz varaždinskoga muzeja koji je čuvao materijalna svjedočanstva međimurske povijesti. To su bili nadgrobni spomenik Nikole Malakoczya i rimska zavjetna stela Publija Antonija i Dagumene, spomenik iz Kuršanečkoga luga, arhivski materijal iz doba grofa Althana i grofa Feštetića, cehovski pravilnik iz 18. stoljeća, jedan komad bidermajer namještaja i sat. Ostatak godine intenzivno je nastavljen terenski istraživački rad i prikupljanje predmeta s područja Međimurja za stalni postav muzeja. Kako su prostori muzeja bili u fazi uređivanja, dva su zaposlenika pohranjivala buduće eksponate u stanu Aleksandra Schulteisa u Drapšinovoj ulici. U to vrijeme provode se radovi na kopanju kanalizacije kroz grad te je pod zemljom pronađeno mnoštvo predmeta arheološke vrijednosti. Dio arheološkoga materijala, kamene gotičke fragmente iz 14. st. pronašli su kod srušene crkve svetoga Mihovila u Mihovljanu. Schulteis i Leiner obilazili su biciklima međimurska sela, sakupljali predmete povijesne i kulturno-umjetničke vrijednosti, otkrivali nova arheološka nalazišta te su s terenskih istraživanja donijeli i spasili mnoštvo arhivskoga materijala koji je kasnije bio temelj za osnivanje Arhiva Međimurja.
Uprava muzeja preseljena je u Stari grad u rujnu 1954. godine. Mjesta za muzej u glavnoj zgradi nije bilo jer je u to vrijeme djelovala Ekonomska škola na drugom katu, kao jedan od 7 evidentiranih korisnika glavne rezidencijalne palače Staroga grada. Muzej se mogao smjestiti u polovici vanjske fortifikacije, naseljene stanarima. U svojim naporima u formiranju muzejskih postava u tom prvom zimskom periodu nailazili su na mnoge teškoće poput nedostatka grijanja, probleme sa stanarima te prijenos predmeta iz Schulteisova stana u nove prostore muzeja.
Datum otvaranja muzejskoga stalnog postava konstantno se pomicao, a konačno otvorenje muzeja javnosti dogodilo se na dan 29. svibnja 1955. godine. Tog se dana obilježavala i deseta godišnjica Oslobođenja Jugoslavije, pa je otvorenje posvećeno toj obljetnici u čast, a pokrovitelj otvorenja bio je Karlo Mrazović Gašpar. Novi stalni postav muzeja posjetila je 2161 osoba.
Otvorene su četiri izložbene prostorije stalnoga postava u vanjskoj zgradi Staroga grada. Kvadratura prostora za izložbene prostorije te za ured i muzejsku čuvaonicu iznosila je u vrijeme otvorenja muzeja 136 m². U vrijeme otvorenja muzejski fundus brojio je 854 predmeta. Formirane su ove zbirke: arheološka, etnološka, historijska, kulturno-historijska, zbirka NOB-a, umjetnička i numizmatička.
Usporedbe radi navodimo da danas Muzej Međimurja Čakovec raspolaže s fundusom od gotovo 31 000 predmeta podijeljenih unutar 53 zbirke. Uspoređujući ove dvije brojke može se zaključiti da je muzej tijekom godina vrlo uspješno i intenzivno provodio svoju sakupljačku politiku. Prvotne zbirke s vremenom su prerasle u Arheološki, Etnografski, Kulturno-povijesni i Povijesni odjel s mnogim specijaliziranim zbirkama.
Stari grad Čakovec stavljen je pod zaštitu države Jugoslavije i dobiva status kulturno-historijskoga spomenika Rješenjem Konzervatorskoga zavoda Hrvatske u Zagrebu s datumom 1. srpnja 1955. godine. Godine 1962. vlasnikom Staroga grada postaje Muzej koji 1965. godine mijenja ime u Muzej Međimurja Čakovec.
Piše: Maša Hrustek Sobočan, ravnateljica Muzeja Međimurja Čakovec
