ZBUMŽ je provela aktivnost “Obilježavanje 32. obljetnice stradavanja trojice branitelja iz Međimurske županije, i 27. godišnjice postavljanja spomen obilježja stradalim braniteljima iz Međimurja” čiji je pokrovitelj bilo Ministarstvo hrvatskih branitelja uz potporu Međimurske županije i Općine Belica.
Aktivnost je spomen na stradanje Blaženka Perasa, Zorana Kirića i Željka Preksavca na prijevoju Borova Glava kod Livna, trojice Međimurskih HOS-ovaca 1992. godine
Dana 22. 06. 2024. god. u ranim jutarnjim satima, predvođena sudionicima ratnih operacija tih dana (Josipom Kolarićem i Josipom Sermekom), osmorica članova udruge krenula je na putovanje kombijem put Livna. Putovanje je trajalo sedam sati, a trasa puta je bila ista kao i davne 1992. godine samo što ovaj put nije bilo četničkog granatiranja (Zadar) već se ugodno putovalo prelijepom „Dalmatinom“.
Na samo odredište stigli smo taman na vrijeme ugodno se iznenadivši, dočekalo nas je preko stotinu branitelja iz svih dijelova Hrvatske i BiH. U tim trenucima osjećali smo se ponosno, zaključivši da takvo poštovanje prema stradalim Međimurcima nema ni u samom Međimurju.
Nakon intoniranja Hrvatske himne i minute šutnje za sve poginule branitelje položeni su vijenci i zapaljene svijeće i to slijedećim redom :
- Stjepan Sučić izaslanik podpredsjednika vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda,
- Boženko Mamuza pomoćnik gradonačelnika grada Livna za pitanja branitelja,
- Josip Kolarić,Josip Sermek i Damir Dominić ispred Međimurskih branitelja,
- Dragovoljci 1. bojne HOS-a Marijan Baotić iz Vinkovaca,
- Dragovoljci IX bojne HOS-a Rafael vitez Boban iz Splita, Zadra i Sinja,
- Dragovoljci HOS-a Ljubuški,
- Dragovoljci 13. bojne HOS-a iz Tomislavgrada
- Dragovoljci HOS-a Uskoplja i Kupresa,
- Dragovoljci Postrojbe za posebne namjene „Garavi“ iz Bugojna,
- Dragovoljci HVO-a iz Livna,
- Dragovoljci HOS-a „Ivan Vitez Brdar“ iz Livna (domaćin).
Nakon molitve za sve poginule i zajedničkog fotografiranja uputili smo se prema Braniteljskom kampu „Puk. Alojzije Krišto“ na Borovu glavu (Malo borje).
Uz cjelopopodnevni domjenak i vrhunsku okrjepu organizirano je sportsko natjecanje branitelja u streljaštvu, boćanju, visećoj kuglani i belotu. Moramo se pohvaliti sa osvojenim drugim mjestom u belotu i trećim mjestom u visećoj kuglani.
U ugodnom druženju nakon pune 32 godine sreli su se branitelji koji su zajedno ratovali na livanjskoj bojišnici, pala je i pokoja suza radosnica.
Uz zahvalu domaćinima koji se nesebično brinu o održavanju spomen obilježja Međimuracima predani su prigodni pokloni koje su osigurali : MHB, Županija Međimurska, Općina Belica, Matica Hrvatska Čakovec i Muzej Međimurja.
Kakav bi to bio posjet Livnu da se ne vide livanjski divlji konji. Nakon odlaska iz kampa naletjeli smo na grupu od stotinjak divljih konja (prekrasan prizor).
Nakon cjelodnevnog druženja spustili smo se u grad Livno te obišli znamenitosti grada gdje se posebno, u samom centru, ističe spomenik podignut u spomen na 1.000 godina Hrvatskog kraljevstva, zanimljivo u Međimurju je u isto vrijeme podignut spomen križ u spomen na 1.000 godina Hrvatskog kraljevstva.(Župa Macinec). Ujutro smo se oprostili od domaćina te krenuli Gospi u Međugorje.
Pomolivši se za sreću Hrvatske države i sve Hrvatske branitelje, duhovno osnaženi, treći smo dan krenuli put Međimurja, pred nama su bile još dvije postaje.
Sljedeća postaja je bila Hrvatska Udbina, mjesto stradanja, ali i mjesto sa jednom od najljepših novo izgrađenih crkava. Veličanstvena, sva u bijelom, Crkva Hrvatskih Mučenika. Obišli smo crkvu, pomolili se te obišli spomen zid u kojem je između ostalog ugrađeno i sedam kamena sa sedam mjesta stradanja Hrvata u Međimurju.
Kakvo bi to bilo putovanje Likom da se ne stane kod Macole. Kratko smo se odmorili, ručali te krenuli dalje.
Nakon Udbine posljednja postaja bila je na Plitvicama gdje smo odali počast Josipu Joviću, prvom poginulom hrvatskom branitelju.
U Čakovec smo se vratili u kasnim noćnim satima 24. lipnja 2024. godine, umorni ali sretni i veseli.
Josip Kolarić
