Na današnji dan prije 21 godinu, 07. srpnja 2003. godine uslijed preustroja Oružanih snaga Republike Hrvatske, ugašena je 7. gardijska brigada „PUMA“. Ratni put 7. gardijske brigade „Puma“ formalno je okončan na svečanom postrojavanju u Varaždinu kada je prvi dočasnik 7. gardijske brigade „Puma“ nadnarednik Pero Kos predao ratnu zastavu 7. gardijske brigade „Puma“ pukovniku Marijanu Kretiću koji je tu istu predao tadašnjem zapovjedniku 2. gardijske brigade, pukovniku Branku Predragoviću. Većina tadašnjih pripadnika brigade prešla je u novo ustrojenu 2. gardijsku brigadu, dok su ostali bili raspoređeni u druge postrojbe i vojne ustanove Oružanih snaga Republike Hrvatske.
KRATKA POVJESNICA 7. GARDIJSKE BRIGADE „PUMA“
Samo dva mjeseca od osnutka, u veljači 1993. godine, 1. pješačka bojna upućena je na svoj prvi borbeni zadatak u Zborno područje Karlovac. Kao ispomoć stavljena je pod zapovijedanje 1. gardijske brigade „Tigrovi“ u strateški važnom području najužeg dijela Republike Hrvatske, u Generalskom Stolu, gdje je zbog male dubine obrane prijetila opasnost presijecanja Republike Hrvatske na dva dijela.
Zatim 3. i 5. ožujka 1993. godine u mjestima Suhovare i Drače taktička grupa od 150 pripadnika 2., 3. i 1. bojne u izravnim sukobima sa izuzetnim moćnim neprijateljskim snagama ovladale su mjestom Drače da bi se na kraju ispostavilo da je sve to bila dobro planirana zamka u kojoj su naši pripadnici pušteni u selo te su okruženi jakim neprijateljskim snagama. Nažalost, u ta dva dana koliko je trajala akcija, poginulo nam je 11 pripadnika, 21 je ranjen, a od njih 1 zarobljen. U našem ratnom putu, to nam je bila jedina akcija u kojoj cilj nije ostvaren.
Brigada se te 1993. godine nalazi na Karlovačkom, Zadarskom i Šibenskom bojištu i dio snaga brigade krajem 1993. godine angažiran je na izvršenju posebne zadaće na teritoriju Bosne i Hercegovine gdje započinje božićna ofenziva muslimanskih snaga na srednju Bosnu i područje Uskoplja. Ta taktička grupa drži položaje kod sela Ždrimci te u borbama oslobađa područje Rastić kose.
U ožujku 1994. godine brigada provodi aktivnu obranu i zaštitu Masliničkog pontonskog mosta u Zadarskom zaleđu. U travnju brigada drži položaje od rijeke Krke do Velebita, također provodi se i intenzivna obuka svih sastavnica brigade da bi u studenom 1994. godine kompletna brigada bila prebačena na Dinaru i dio Livanjskog polja. Snage brigade sudjeluju u operaciji „Zima ‘94“ zajedno sa pripadnicima 4. gardijske brigade i pripadnicima 126. sinjske brigade. U toj operaciji, borbe su bile iznimno teške, a ponajviše zbog zime i niskih temperatura, visokog snijega te stalnih vjetrova.
Nadalje, brigada uspješno sudjeluje u iznimno važnim akcijama i operacijama u kojima ima ključnu ulogu te je nosioc tih operacija: akcija „Skok 1“, VRO „Ljeto 95“, VRO „Oluja“, akcija „Derale“, VRO „Maestral“ i VRO „Južni potez“. Samo oslobađanje Knina imalo je golemi strateški značaj za potpuno svladavanje agresora i sveukupnu hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu. Oslobađanje Knina je odsjeklo „glavu“ tako zvanoj Republici Srpske Krajine i prekinulo zapovijedanje i organizaciju obrane srpskih snaga te samim tim činom u neprijateljskim je redovima stvorena panika i srušen moral za daljnju borbu. Opće poznata stvar, ali valja ju ponoviti, je da su pripadnici 7 gardijske brigade 05. kolovoza 1995. godine prvi ušli u kraljevski grad Knin i istaknuli 20 metarnu hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi. Što se tiče, VRO „Južni potez“, Pume dolaze nadomak Banja Luke na svega 22 kilometara zauzimajući hidroelektranu Bočac te su samim tim činom Srbi bili prisiljeni sjesti za pregovarački stol, što je na kraju dovelo do potpisivanja Daytonskog sporazuma i kraja rata u BiH.
Nakon 840 dana boravka na terenu dana 17. listopada 1995. godine brigada se pobjedonosno vraća u svoju matičnu bazu Varaždin. U svojem ratnom djelovanju, brigada je oslobodila 748 kvadratnih kilometara teritorija što je za usporedbu red veličine Međimurske županije te su u taj oslobođeni teritorij uključena i 3 grada: Bosansko Grahovo, Knin i Drvar.
Zapovjednici 7. gardijske brigade bili su: general bojnik Ivan Korade, stožerni brigadir Željko Dvekar, pukovnik Branko Predragović i pukovnik Marijan Kretić.
Brigada je formalno ugašena 07. srpnja 2003. godine.
(Udruga Veterana Puma)
