Kao hrvatski branitelji, kao HRVI ji, kao ljudi koji su stvarali ovu državu i koji su je branili kada je bilo najteže, osjećamo moralnu obvezu upozoriti javnost na ozbiljne nepravde i manipulacije koje se događaju prema našim starijima i nemoćnima — među kojima je sve više i hrvatskih branitelja te članova njihovih obitelji.
U posljednje vrijeme svjedočimo praksi u kojoj pojedini domovi za starije i nemoćne, osobito oni u javnom vlasništvu, odbijaju primiti osobe s blagom demencijom, PTSP om ili drugim stanjima koja su sastavni dio starosti i ratnih posljedica. Pri tome se pozivaju na “zakon”, iako takva zakonska zabrana ne postoji.
Ovakvo postupanje nije samo birokratska hladnoća — to je moralni pad društva.
Branitelji i njihove obitelji posebno su pogođeni
Na stručnim skupovima i simpozijima, uključujući i one koje organiziraju braniteljske udruge i institucije, psihijatri i stručnjaci jasno upozoravaju:
• da dugotrajna skrb za dementnu osobu može kod skrbnika izazvati teže simptome PTSP a nego oni nastali u ratu,
• da je institucionalna skrb nužna kako bi se zaštitilo i oboljele i njihove obitelji,
• da je smještaj u domove za starije i nemoćne preporučeno rješenje za mnoge braniteljske obitelji.
Međutim, u praksi se događa suprotno:
upravo ti domovi odbijaju one kojima je pomoć najpotrebnija.
Liste čekanja od 7–8 godina — za ljude koji možda nemaju ni sedam mjeseci
Posebno je porazno kada se osobe u dubokoj starosti, poput naših majki i očeva, stavljaju na liste čekanja koje traju godinama.
To nije skrb.
To nije sustav.
To je odgađanje do smrti.
A obitelji, iscrpljene brigom, emocionalno i zdravstveno slomljene, ostaju bez ikakve podrške.
Privatni domovi koriste situaciju i dižu cijene — starost postaje luksuz
Kako javni domovi odbijaju korisnike, privatni domovi podižu cijene i do 50%.
Prosječni građanin, a kamoli prosječni branitelj s mirovinom od 600–800 eura, to ne može platiti.
Time se starost pretvara u privilegiju bogatih, a nemoćni postaju tržišna roba.
Briga za starije i nemoćne ne smije ovisiti o kapacitetima
Ovo nije pitanje politike.
Ovo nije pitanje administracije.
Ovo je pitanje moralne odgovornosti i humanosti.
Država koja je nastala na žrtvi svojih ljudi ne smije dopustiti da ti isti ljudi — ili njihovi roditelji — u starosti budu odbijeni, ignorirani ili prepušteni tržištu.
Naš apel
Zajednica BRANITELJI ZAJEDNO poziva:
• Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike
• Ministarstvo hrvatskih branitelja
• županijske i gradske domove
• stručnu javnost
• medije
da se hitno otvori rasprava o:
1. ukidanju diskriminatornih praksi prema osobama s demencijom i PTSP om,
2. uvođenju jasnih i transparentnih kriterija prijema,
3. povećanju kapaciteta javnih domova,
4. kontroli cijena privatnih domova,
5. osiguravanju dostojanstvene skrbi za sve starije osobe, bez obzira na dijagnozu ili imovinsko stanje.
Zaključak
Mi, hrvatski branitelji, nismo se borili za državu u kojoj će starost biti kazna, a nemoć razlog za odbijanje.
Borili smo se za državu u kojoj će svaki čovjek imati pravo na dostojanstvo — od rođenja do posljednjeg dana.
Vrijeme je da to dostojanstvo vratimo našim starijima, našim roditeljima, našim suborcima i njihovim obiteljima.
Predsjednik ZBUMŽ
Željko Tomašić
